čȁčkati
čȁčkati (, što) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| čačkati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | čačkam |
| 2. | čačkaš |
| 3. | čačka |
| množina | |
| 1. | čačkamo |
| 2. | čačkate |
| 3. | čačkaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | čačkat ću |
| 2. | čačkat ćeš |
| 3. | čačkat će |
| množina | |
| 1. | čačkat ćemo |
| 2. | čačkat ćete |
| 3. | čačkat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | čačkah |
| 2. | čačkaše |
| 3. | čačkaše |
| množina | |
| 1. | čačkasmo |
| 2. | čačkaste |
| 3. | čačkahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | čačkao sam |
| 2. | čačkao si |
| 3. | čačkao je |
| množina | |
| 1. | čačkali smo |
| 2. | čačkali ste |
| 3. | čačkali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam čačkao |
| 2. | bio si čačkao |
| 3. | bio je čačkao |
| množina | |
| 1. | bili smo čačkali |
| 2. | bili ste čačkali |
| 3. | bili su čačkali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | čačkaj |
| množina | |
| 1. | čačkajmo |
| 2. | čačkajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| čačkajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| čačkao, čačkala, čačkalo | |
| čačkali, čačkale, čačkala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| čačkan, čačkana, čačkano | |
| čačkani, čačkane, čačkana | |
Definicija
| 1. | čačkalicom ili čim sličnim vaditi ili izvlačiti što (ob. što malo) |
| 2. | (po čemu) pren. žarg. istraživati sa željom da se nađe nešto što se skriva ili o čemu se sluti [čačkati nos, podr. dirati prstom nosnice iznutra] |
Etimologija
✧ ≃ prasl. *čьkati: bosti, udarati, v. čačak
