čekírati
čekírati (što, ) dv. 〈prez. čèkīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
čekirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | čekiram |
2. | čekiraš |
3. | čekira |
množina | |
1. | čekiramo |
2. | čekirate |
3. | čekiraju |
futur | |
jednina | |
1. | čekirat ću |
2. | čekirat ćeš |
3. | čekirat će |
množina | |
1. | čekirat ćemo |
2. | čekirat ćete |
3. | čekirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | čekirah |
2. | čekiraše |
3. | čekiraše |
množina | |
1. | čekirasmo |
2. | čekiraste |
3. | čekirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | čekirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | čekirao sam |
2. | čekirao si |
3. | čekirao je |
množina | |
1. | čekirali smo |
2. | čekirali ste |
3. | čekirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam čekirao |
2. | bio si čekirao |
3. | bio je čekirao |
množina | |
1. | bili smo čekirali |
2. | bili ste čekirali |
3. | bili su čekirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | čekiraj |
množina | |
1. | čekirajmo |
2. | čekirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
čekirajući | |
glagolski prilog prošli | |
čekiravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
čekirao, čekirala, čekiralo | |
čekirali, čekirale, čekirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
čekiran, čekirana, čekirano | |
čekirani, čekirane, čekirana |