ćȕškati
ćȕškati (koga, što) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ćuškati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ćuškam |
| 2. | ćuškaš |
| 3. | ćuška |
| množina | |
| 1. | ćuškamo |
| 2. | ćuškate |
| 3. | ćuškaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ćuškat ću |
| 2. | ćuškat ćeš |
| 3. | ćuškat će |
| množina | |
| 1. | ćuškat ćemo |
| 2. | ćuškat ćete |
| 3. | ćuškat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | ćuškah |
| 2. | ćuškaše |
| 3. | ćuškaše |
| množina | |
| 1. | ćuškasmo |
| 2. | ćuškaste |
| 3. | ćuškahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ćuškao sam |
| 2. | ćuškao si |
| 3. | ćuškao je |
| množina | |
| 1. | ćuškali smo |
| 2. | ćuškali ste |
| 3. | ćuškali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ćuškao |
| 2. | bio si ćuškao |
| 3. | bio je ćuškao |
| množina | |
| 1. | bili smo ćuškali |
| 2. | bili ste ćuškali |
| 3. | bili su ćuškali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ćuškaj |
| množina | |
| 1. | ćuškajmo |
| 2. | ćuškajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| ćuškajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ćuškao, ćuškala, ćuškalo | |
| ćuškali, ćuškale, ćuškala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ćuškan, ćuškana, ćuškano | |
| ćuškani, ćuškane, ćuškana | |
Definicija
| 1. | (koga) udarati dlanom po licu; pljuskati |
| 2. | (što) odgurivati, odmicati pokretom guranja, rukom ili nogom maknuti (ob. s mjesta gdje smeta) |
| 3. | poticati magare na pokret sa »ćuš« (uz udarac koji tu riječ prati, ob. dlanom) |
Etimologija
✧ vidi ćȕška
