ćẉd
ćẉd ž 〈I -i, G mn ćúdī〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | ćud |
| G | ćudi |
| D | ćudi |
| A | ćud |
| V | ćudi |
| L | ćudi |
| I | ćuđu / ćudi |
| množina | |
| N | ćudi |
| G | ćudi |
| D | ćudima |
| A | ćudi |
| V | ćudi |
| L | ćudima |
| I | ćudima |
Definicija
| 1. | ukupnost temperamenta, karaktera i nagona; narav, priroda (o čovjeku i životinji) |
| 2. | promjenljiva narav; hirovitost |
Sintagma
∆ jeguljasta ćud ćud onoga koji je nalik na jegulju (2);
lisičja ćud lukavost;
ropska ćud osobina onoga koji podnosi ropski ili neravnopravan položaj;
vučja ćud krvoločnost;
zečja ćud plašljivost;
zmijska ćud ćud onoga koji je zao i podmukao (prema svojstvima koja se pripisuju zmiji)
lisičja ćud lukavost;
ropska ćud osobina onoga koji podnosi ropski ili neravnopravan položaj;
vučja ćud krvoločnost;
zečja ćud plašljivost;
zmijska ćud ćud onoga koji je zao i podmukao (prema svojstvima koja se pripisuju zmiji)
Frazeologija
⃟ biti (ne biti) kome po ćudi biti ili ne biti prihvatljiv, poželjan, prema njegovim sklonostima;
otkako je ljudi i ćudī otkad svijet postoji, od postojanja svijeta, otkad su ljudi takvi kakvi jesu;
sto ljudi sto ćudi ljudi različito razmišljaju, svatko misli na svoj način, ukusi su različiti, ne može se svakome ugoditi
otkako je ljudi i ćudī otkad svijet postoji, od postojanja svijeta, otkad su ljudi takvi kakvi jesu;
sto ljudi sto ćudi ljudi različito razmišljaju, svatko misli na svoj način, ukusi su različiti, ne može se svakome ugoditi
Onomastika
♦ pr.: Čúdić (260, Otočac, Lika), Čùdina (490, Biograd, sred. Dalmacija), Ćúdić (Istra), Ćùdina (160, Trogir, Dalmacija)
Etimologija
✧ prasl. *tjudь (stsl. študь, češ. cud) ukrštanjem osnova tjut- (v. ćutjeti) i čud- (v. čudo)
