člȃn
člȃn m 〈N mn člȁnovi〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | član |
| G | člana |
| D | članu |
| A | član |
| V | člane |
| L | članu |
| I | članom |
| množina | |
| N | članovi |
| G | članova |
| D | članovima |
| A | članove |
| V | članovi |
| L | članovima |
| I | članovima |
Definicija
| 1. | pripadnik neke skupine (obitelji, kluba, stranke) [redoviti (izvanredni, dopisni) član akademije] |
| 2. | dio paragrafa u zakonima i sličnim tekstovima; članak |
| 3. | mjesto gdje se sastaju dijelovi; članak, koljeno (loze, trstike), zglob |
| 4. | (+ potenc.) dio čega (skupa u matematici) |
| 5. | lingv. vrsta riječi koja dolazi uz imenice i označuje njihovu određenost ili neodređenost (određuje često i rod i broj) (u engleskom the i a, u makedonskom postpozitivno ta [majkata], u albanskom ispred i iza riječi) |
Etimologija
✧ prasl. *čelnъ (rus. člen, strus. čelenъkъ, polj. człon) ≃ lit. kelys: koljeno grč. kȏlon: ud
