čìtati
čìtati (što) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, prid. trp. čȉtān, gl. im. -ānje〉
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| čitati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | čitam |
| 2. | čitaš |
| 3. | čita |
| množina | |
| 1. | čitamo |
| 2. | čitate |
| 3. | čitaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | čitat ću |
| 2. | čitat ćeš |
| 3. | čitat će |
| množina | |
| 1. | čitat ćemo |
| 2. | čitat ćete |
| 3. | čitat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | čitah |
| 2. | čitaše |
| 3. | čitaše |
| množina | |
| 1. | čitasmo |
| 2. | čitaste |
| 3. | čitahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | čitao sam |
| 2. | čitao si |
| 3. | čitao je |
| množina | |
| 1. | čitali smo |
| 2. | čitali ste |
| 3. | čitali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam čitao |
| 2. | bio si čitao |
| 3. | bio je čitao |
| množina | |
| 1. | bili smo čitali |
| 2. | bili ste čitali |
| 3. | bili su čitali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | čitaj |
| množina | |
| 1. | čitajmo |
| 2. | čitajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| čitajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| čitao, čitala, čitalo | |
| čitali, čitale, čitala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| čitan, čitana, čitano | |
| čitani, čitane, čitana | |