čvȏr
čvȏr m 〈N mn čvòrovi〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | čvor |
| G | čvora |
| D | čvoru |
| A | čvor |
| V | čvore |
| L | čvoru |
| I | čvorom |
| množina | |
| N | čvorovi |
| G | čvorova |
| D | čvorovima |
| A | čvorove |
| V | čvorovi |
| L | čvorovima |
| I | čvorovima |
Definicija
| 1. | ono što nastaje kad se konac, uže, žica i sl. vežu ili zamrse na jednom mjestu; uzao |
| 2. | prom. mjesto na kojem se ukrštaju prometnice, usp. čvorište (2) |
| 3. | anat. a. središta živčanih niti b. nakupine limfnog tkiva |
| 4. | tvrdo mjesto na drvetu gdje se ono granalo |
| 5. | meteor. jedinica mjere za jačinu vjetra |
| 6. | pom. jedinica mjere za brzinu |
| 7. | pat. tvrda izbočena ozljeda na koštanom dijelu tijela; kvrga, čvoruga |
Frazeologija
⃟ prerezati čvor riješiti što zamršeno jednim potezom;
tu leži (tu je) čvor tu je problem, tu je bit problema, u tome je cijeli problem
tu leži (tu je) čvor tu je problem, tu je bit problema, u tome je cijeli problem
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Čvòrić, Čvòrig (Zagreb), Čvȍrīščec (Prigorje), Čvȍrīšćec, Čvóro (Dubrovnik)
Etimologija
✧ ? prasl. (samo južnoslavenski) *čьvorъ (bug., slov. čvor)
