čúvati
čúvati (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. čẉvām (se), pril. sad. -ajūći (se), gl. im. -ānje〉
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| čuvati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | čuvam |
| 2. | čuvaš |
| 3. | čuva |
| množina | |
| 1. | čuvamo |
| 2. | čuvate |
| 3. | čuvaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | čuvat ću |
| 2. | čuvat ćeš |
| 3. | čuvat će |
| množina | |
| 1. | čuvat ćemo |
| 2. | čuvat ćete |
| 3. | čuvat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | čuvah |
| 2. | čuvaše |
| 3. | čuvaše |
| množina | |
| 1. | čuvasmo |
| 2. | čuvaste |
| 3. | čuvahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | čuvao sam |
| 2. | čuvao si |
| 3. | čuvao je |
| množina | |
| 1. | čuvali smo |
| 2. | čuvali ste |
| 3. | čuvali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam čuvao |
| 2. | bio si čuvao |
| 3. | bio je čuvao |
| množina | |
| 1. | bili smo čuvali |
| 2. | bili ste čuvali |
| 3. | bili su čuvali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | čuvaj |
| množina | |
| 1. | čuvajmo |
| 2. | čuvajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| čuvajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| čuvao, čuvala, čuvalo | |
| čuvali, čuvale, čuvala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| čuvan, čuvana, čuvano | |
| čuvani, čuvane, čuvana | |
| 1. | brinuti se, paziti da se što ne ošteti [čuvati kuću] |
| 2. | paziti da se što ili tko ne izgubi [čuvati stoku] |
| 3. | držati spremljeno za kasnije, ostavljati za kasnije [čuvati (što) za zimu, za stare dane i sl.] |
| 4. | voditi brigu o kome ili o čemu, paziti koga ili što [čuvati djecu] |
| 5. | (se koga, se čega) biti oprezan prema onome tko je opasan ili može nanijeti zlo, izbjegavati koga ili što kao opasnost [čuvaj se i vatre i vode jer su to dobre sluge, a loši gospodari] |