deklamácija
deklamácija ž
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | deklamacija |
| G | deklamacije |
| D | deklamaciji |
| A | deklamaciju |
| V | deklamacijo |
| L | deklamaciji |
| I | deklamacijom |
| množina | |
| N | deklamacije |
| G | deklamacija |
| D | deklamacijama |
| A | deklamacije |
| V | deklamacije |
| L | deklamacijama |
| I | deklamacijama |
Definicija
| 1. | način intoniranja, artikuliranja i interpretiranja teksta pred publikom |
| 2. | pren. pejor. izvještačen, besadržajan govor, opća mjesta i prazne fraze govorene patetičnim tonom |
| 3. | glazb. a. govorenje teksta uz pratnju glazbe b. kod skladanja vokalne kompozicije stapanje muzičkog ritma s pjesničkim |
Etimologija
✧ lat. declamatio ≃ declamare: recitirati
