dȃr
dȃr m 〈N mn dȁrovi/dȃri, G dȁrōvā/dȃrā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | dar |
| G | dara |
| D | daru |
| A | dar |
| V | dare |
| L | daru |
| I | darom |
| množina | |
| N | darovi |
| G | darova |
| D | darovima |
| A | darove |
| V | darovi |
| L | darovima |
| I | darovima |
Definicija
| 1. | predmet ili vrijednost što se kome daruje [dati na dar; primiti dar] |
| 2. | prirodna sposobnost za što [imati dara za što]; nadarenost, talent |
Sintagma
∆ dar govora 1. sposobnost čovjeka da se sporazumijeva pomoću sustava glasovnih znakova, jezika 2. govornička sposobnost;
dar s neba iznenadni dar, dar kome se nismo nadali
dar s neba iznenadni dar, dar kome se nismo nadali
Onomastika
♦ m. os. imena: Bȍžidār, Dàrislav, Dàrivōj, Dàrjan, Dárko, Dȁroje, Dȁroslav; ž. os. imena: Bȍžidārka, Dárka, Dȁroslava
◊ pr.: Dárić (Karlovac, I Slavonija), Dáris (Poreč), Dàrišić (Opatija, Hvar), Dárko (Omiš), Dárlić (Vis, Split), Darójković (Vinkovci)
◊ pr.: Dárić (Karlovac, I Slavonija), Dáris (Poreč), Dàrišić (Opatija, Hvar), Dárko (Omiš), Dárlić (Vis, Split), Darójković (Vinkovci)
Etimologija
✧ prasl. i stsl. darъ (rus., polj. dar) ← ie. *deh3rom (grč. dȏron), v. dati
