dániti
dániti (se) dv. 〈prez. dȃnīm (se)/ (3. l. jd) dȃni (se), pril. sad. dánēći (se), pril. pr. -īvši (se), gl. im. dánjēnje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| daniti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | danim |
| 2. | daniš |
| 3. | dani |
| množina | |
| 1. | danimo |
| 2. | danite |
| 3. | dane |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | danit ću |
| 2. | danit ćeš |
| 3. | danit će |
| množina | |
| 1. | danit ćemo |
| 2. | danit ćete |
| 3. | danit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | danjah |
| 2. | danjaše |
| 3. | danjaše |
| množina | |
| 1. | danjasmo |
| 2. | danjaste |
| 3. | danjahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | danjah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | danio sam |
| 2. | danio si |
| 3. | danio je |
| množina | |
| 1. | danili smo |
| 2. | danili ste |
| 3. | danili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam danio |
| 2. | bio si danio |
| 3. | bio je danio |
| množina | |
| 1. | bili smo danili |
| 2. | bili ste danili |
| 3. | bili su danili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | dani |
| množina | |
| 1. | danimo |
| 2. | danite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| daneći | |
| glagolski prilog prošli | |
| daneći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| danio, danila, danilo | |
| danili, danile, danila | |
Definicija
| 1. | proboraviti dan, ostati/ostajati po danu na nekome mjestu [daniše pak i prenoćiše]; danovati, danjivati, predaniti, opr. noćiti |
| 2. | (se) svanuti/svitati |
Etimologija
✧ vidi dȃn1
