deponírati
deponírati (što) dv. 〈prez. depònīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, prid. trp. depònīrān, gl. im. -ānje〉
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| deponirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | deponiram |
| 2. | deponiraš |
| 3. | deponira |
| množina | |
| 1. | deponiramo |
| 2. | deponirate |
| 3. | deponiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | deponirat ću |
| 2. | deponirat ćeš |
| 3. | deponirat će |
| množina | |
| 1. | deponirat ćemo |
| 2. | deponirat ćete |
| 3. | deponirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | deponirah |
| 2. | deponiraše |
| 3. | deponiraše |
| množina | |
| 1. | deponirasmo |
| 2. | deponiraste |
| 3. | deponirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | deponirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | deponirao sam |
| 2. | deponirao si |
| 3. | deponirao je |
| množina | |
| 1. | deponirali smo |
| 2. | deponirali ste |
| 3. | deponirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam deponirao |
| 2. | bio si deponirao |
| 3. | bio je deponirao |
| množina | |
| 1. | bili smo deponirali |
| 2. | bili ste deponirali |
| 3. | bili su deponirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | deponiraj |
| množina | |
| 1. | deponirajmo |
| 2. | deponirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| deponirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| deponiravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| deponirao, deponirala, deponiralo | |
| deponirali, deponirale, deponirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| deponiran, deponirana, deponirano | |
| deponirani, deponirane, deponirana | |
| 1. | ostaviti/ostavljati na čuvanje i povjerenje, pohraniti/pohranjivati u depo ili na deponij |
| 2. | bank. povjeriti/povjeravati poslovnoj banci svoj novac da s njim posluje na određeno vrijeme, uz ugovorom utvrđene uvjete |