detektírati
detektírati dv. 〈prez. detèktīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, prid. trp. detèktīrān, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| detektirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | detektiram |
| 2. | detektiraš |
| 3. | detektira |
| množina | |
| 1. | detektiramo |
| 2. | detektirate |
| 3. | detektiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | detektirat ću |
| 2. | detektirat ćeš |
| 3. | detektirat će |
| množina | |
| 1. | detektirat ćemo |
| 2. | detektirat ćete |
| 3. | detektirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | detektirah |
| 2. | detektiraše |
| 3. | detektiraše |
| množina | |
| 1. | detektirasmo |
| 2. | detektiraste |
| 3. | detektirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | detektirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | detektirao sam |
| 2. | detektirao si |
| 3. | detektirao je |
| množina | |
| 1. | detektirali smo |
| 2. | detektirali ste |
| 3. | detektirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam detektirao |
| 2. | bio si detektirao |
| 3. | bio je detektirao |
| množina | |
| 1. | bili smo detektirali |
| 2. | bili ste detektirali |
| 3. | bili su detektirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | detektiraj |
| množina | |
| 1. | detektirajmo |
| 2. | detektirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| detektirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| detektiravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| detektirao, detektirala, detektiralo | |
| detektirali, detektirale, detektirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| detektiran, detektirana, detektirano | |
| detektirani, detektirane, detektirana | |
Definicija
| 1. | (što) opaziti/opažati, otkriti/otkrivati, ob. detektorom, usp. detektor (2) |
| 2. | (što, komu) konstatirati postojanje čega nakon pretraživanja |
Etimologija
✧ lat. detectio: otkrivanje ≃ detegere: otkrivati ≃ de- + tegere: pokriti, zakriti
