dìvljī
dìvljī prid. 〈neodr. dìvalj rij. zast. neob.〉, opr. pitom
Izvedeni oblici
| Pozitiv | |
|---|---|
| muški rod | |
| jednina | |
| N | divlji |
| G | divljeg / divljega |
| D | divljem / divljemu |
| A | divljeg / divljega / divlji |
| V | divlji |
| L | divljem / divljemu |
| I | divljim |
| množina | |
| N | divlji |
| G | divljih |
| D | divljim / divljima |
| A | divlje |
| V | divlji |
| L | divljim / divljima |
| I | divljim / divljima |
| srednji rod | |
| jednina | |
| N | divlje |
| G | divljeg / divljega |
| D | divljem / divljemu |
| A | divlje |
| V | divlje |
| L | divljem / divljemu |
| I | divljim |
| množina | |
| N | divlja |
| G | divljih |
| D | divljim / divljima |
| A | divlja |
| V | divlja |
| L | divljim / divljima |
| I | divljim / divljima |
| ženski rod | |
| jednina | |
| N | divlja |
| G | divlje |
| D | divljoj |
| A | divlju |
| V | divlja |
| L | divljoj |
| I | divljom |
| množina | |
| N | divlja |
| G | divljih |
| D | divljim / divljima |
| A | divlje |
| V | divlje |
| L | divljim / divljima |
| I | divljim / divljima |
Definicija
| 1. | zool. koji nije pripitomljen [divlji magarac; divlji konj] |
| 2. | bot. agr. (biljka) koja nije cijepljena [divlja kruška] |
| 3. | koji je pust [divlji kraj]; nenaseljen |
| 4. | a. koji nije civiliziran [divlje ponašanje]; neodgojen b. koji je izvan pravila [novinari i filologizirajući literati razvili su nažalost neku divlju filologiju]; neprilagođen, opr. određen pravilima struke, prihvaćen dobrim običajima, zakonit, znanstven, odgovoran |
Sintagma
∆ divlja gradnja ono što se gradi bez dozvole i mimo uobičajenih propisa;
divlja riba, v. landovina;
divlja svinja zool. (Sus scrofa);
divlji brak razg. pejor. zajednica dvoje ljudi koji žive kao supružnici neformalizirano;
Divlji zapad 1. pov. u doba kolonizacije SAD-a naziv za područje Z od Stjenovitih planina gdje je u nedostatku čvrste državne vlasti pravda dijeljena oružjem 2. pren. mjesto, područje na kojem ne vrijede zakoni, gdje se ne poštuje uljuđeno ponašanje
divlja riba, v. landovina;
divlja svinja zool. (Sus scrofa);
divlji brak razg. pejor. zajednica dvoje ljudi koji žive kao supružnici neformalizirano;
Divlji zapad 1. pov. u doba kolonizacije SAD-a naziv za područje Z od Stjenovitih planina gdje je u nedostatku čvrste državne vlasti pravda dijeljena oružjem 2. pren. mjesto, područje na kojem ne vrijede zakoni, gdje se ne poštuje uljuđeno ponašanje
Onomastika
♦ pr. (nadimačka, po osobini prvonositelja): Dìvijak (Donji Lapac), Dìvjāk (660, Donji Lapac, Lika, Z Slavonija, Istra), Divjàkinja (Glina, Banovina, Pokuplje), Dìvjaković (Divjáković) (Slavonija), Divjánović, Dìvljāk (Ðakovo, Rijeka), Divljáković (Vukovar, I Slavonija), Dìvljan
◊ top.: Dȉvoselo (kod Gospića)
◊ top.: Dȉvoselo (kod Gospića)
Etimologija
✧ prasl. *divjь (rus. dívij, polj. dziwy), v. diviti se
