dȉgnuti
dȉgnuti (dȉći) (se) svrš. 〈prez. dȉgnēm (se), pril. pr. dȉgnūvši/dȉgāvši (se), imp. dȉgni (se), aor. dȉgnuh/dȉgoh (se), prid. rad. dȉgnuo/dȉgao (se), prid. trp. dȉgnūt〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| dići | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | dignem |
| 2. | digneš |
| 3. | digne |
| množina | |
| 1. | dignemo |
| 2. | dignete |
| 3. | dignu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | dići ću |
| 2. | dići ćeš |
| 3. | dići će |
| množina | |
| 1. | dići ćemo |
| 2. | dići ćete |
| 3. | dići će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | digoh |
| 2. | diže |
| 3. | diže |
| množina | |
| 1. | digosmo |
| 2. | digoste |
| 3. | digoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | digao sam |
| 2. | digao si |
| 3. | digao je |
| množina | |
| 1. | digli smo |
| 2. | digli ste |
| 3. | digli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam digao |
| 2. | bio si digao |
| 3. | bio je digao |
| množina | |
| 1. | bili smo digli |
| 2. | bili ste digli |
| 3. | bili su digli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | digni |
| množina | |
| 1. | dignimo |
| 2. | dignite |
| glagolski prilog prošli | |
| digavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| digao, digla, diglo | |
| digli, digle, digla | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| dignut, dignuta, dignuto | |
| dignuti, dignute, dignuta | |
Definicija
| 1. | (koga, što) a. pomaknuti iz nižeg položaja na viši [dignuti s poda] b. uspraviti, usmjeriti prema gore, postaviti uspravno [dignuti gredu] c. skinuti [dignuti gornji sloj boje] d. pobuniti [dignuti ljude] e. probuditi [dignuti oko osam sati] f. žarg. ukrasti, opljačkati [dignuti veliki novac] |
| 2. | (se) a. izaći (o Suncu) b. pomaknuti se iz ležećeg, sjedećeg ili nižeg položaja [dignuti se iz kreveta ustati] c. nadoći, nabujati [diglo se tijesto] d. žarg. doživjeti erekciju |
| 3. | (koga, što, se) razg. uspeti (se) na društvenoj ljestvici, postati imućniji; obogatiti (se) |
| 4. | (što) postaviti, sazidati, razapeti, razviti, konstruirati itd. ono što se uzdiže nad podlogu na kojoj počiva [dignuti plot; dignuti kolibu; dignuti šator; dignuti zastavu] |
| 5. | (što) preuzeti, izvršiti isplatu u svoju korist [dignuti novac na banci]; podići, podignuti |
| 6. | (koga) razg. mobilizirati, zavojačiti, pozvati u vojsku |
Frazeologija
⃟ dignuti čelo (glavu) postati samosvjesniji, ohrabriti se;
dignuti hajku 1. organizirati lov na taj način (na lisicu) 2. pren. organizirati progon ili napade na koga (ob. u javnom životu);
dignuti iz blata (koga) pomoći komu da se uključi u društvo (nakon što je bio na dnu);
dignuti iz pepela obnoviti ono što je bilo uništeno;
dignuti jedra, dignuti sidro 1. otploviti 2. pren. otići (npr. iz nekog društva);
dignuti kuku i motiku (podigla se kuka i motika) 1. podigao se narod, puk, seljaci 2. napasti koga svim sredstvima (ob. pretjerano, neodmjereno);
dignuti na oružje početi oružanu borbu;
dignuti (se) od mrtvih izliječiti (se) od teške bolesti;
dignuti prašinu izazvati da se o čemu naveliko priča, izazvati senzaciju;
dignuti ruke (od koga, od čega) odustati, prestati se brinuti za koga ili što;
dignuti ruku (na koga) udariti koga;
dignuti ruku na sebe pokušati ili izvršiti samoubojstvo;
dignuti (visoko) zastavu (čega) retor. postaviti što kao cilj ili viziju u društvu, uspostaviti što kao vizionarski program [dignuti zastavu prosvjete; dignuti visoko zastavu socijalizma, neol. ideol. 1945];
dignuti zidove (oko koga, čega) pren. izolirati
dignuti hajku 1. organizirati lov na taj način (na lisicu) 2. pren. organizirati progon ili napade na koga (ob. u javnom životu);
dignuti iz blata (koga) pomoći komu da se uključi u društvo (nakon što je bio na dnu);
dignuti iz pepela obnoviti ono što je bilo uništeno;
dignuti jedra, dignuti sidro 1. otploviti 2. pren. otići (npr. iz nekog društva);
dignuti kuku i motiku (podigla se kuka i motika) 1. podigao se narod, puk, seljaci 2. napasti koga svim sredstvima (ob. pretjerano, neodmjereno);
dignuti na oružje početi oružanu borbu;
dignuti (se) od mrtvih izliječiti (se) od teške bolesti;
dignuti prašinu izazvati da se o čemu naveliko priča, izazvati senzaciju;
dignuti ruke (od koga, od čega) odustati, prestati se brinuti za koga ili što;
dignuti ruku (na koga) udariti koga;
dignuti ruku na sebe pokušati ili izvršiti samoubojstvo;
dignuti (visoko) zastavu (čega) retor. postaviti što kao cilj ili viziju u društvu, uspostaviti što kao vizionarski program [dignuti zastavu prosvjete; dignuti visoko zastavu socijalizma, neol. ideol. 1945];
dignuti zidove (oko koga, čega) pren. izolirati
Etimologija
✧ prasl. *dvigati: pokrenuti (rus. dvígat', češ. zdvihnouti)
