dihotòmija
dihotòmija ž
| jednina | |
|---|---|
| N | dihotomija |
| G | dihotomije |
| D | dihotomiji |
| A | dihotomiju |
| V | dihotomijo |
| L | dihotomiji |
| I | dihotomijom |
| množina | |
| N | dihotomije |
| G | dihotomija |
| D | dihotomijama |
| A | dihotomije |
| V | dihotomije |
| L | dihotomijama |
| I | dihotomijama |
| 1. | fil. odnos dvaju oprečnih pojmova; opreka |
| 2. | log. podjela rodnog pojma na dva niža, međusobno proturječna pojma |
| 3. | lingv. dvočlana (binarna) opozicija elemenata koji se međusobno uvjetuju i pretpostavljaju |