dísati
dísati (, što) nesvrš. 〈prez. dȋšēm, pril. sad. díšūći, imp. díši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| disati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | dišem |
| 2. | dišeš |
| 3. | diše |
| množina | |
| 1. | dišemo |
| 2. | dišete |
| 3. | dišu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | disat ću |
| 2. | disat ćeš |
| 3. | disat će |
| množina | |
| 1. | disat ćemo |
| 2. | disat ćete |
| 3. | disat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | disah |
| 2. | disaše |
| 3. | disaše |
| množina | |
| 1. | disasmo |
| 2. | disaste |
| 3. | disahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | disao sam |
| 2. | disao si |
| 3. | disao je |
| množina | |
| 1. | disali smo |
| 2. | disali ste |
| 3. | disali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam disao |
| 2. | bio si disao |
| 3. | bio je disao |
| množina | |
| 1. | bili smo disali |
| 2. | bili ste disali |
| 3. | bili su disali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | diši |
| množina | |
| 1. | dišimo |
| 2. | dišite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| dišući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| disao, disala, disalo | |
| disali, disale, disala | |
Definicija
| 1. | radom organa živoga bića uzimati zrak, iskorištavati kisik i vraćati neiskorišten dio [disati punim plućima a. disati bez smetnji ili otpora b. pren. osjećati slobodu] |
| 2. | živjeti, postojati [Da li još diše?] |
Frazeologija
⃟ disati otrov disati zagađen zrak;
lakše se diše pren. nastale su bolje okolnosti (bolja je situacija u materijalnom pogledu, popustio je pritisak vlasti na ljude itd., režim je blaži);
znam ga kako diše dobro znam što on misli, ne može mi se prikazati drukčijim nego što jest
lakše se diše pren. nastale su bolje okolnosti (bolja je situacija u materijalnom pogledu, popustio je pritisak vlasti na ljude itd., režim je blaži);
znam ga kako diše dobro znam što on misli, ne može mi se prikazati drukčijim nego što jest
Etimologija
✧ prasl. i stsl. dyxati (rus. dyšát'), v. duh
