diònīk
diònīk m 〈G dioníka, V -īče, N mn dioníci, G dioníkā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | dionik |
| G | dionika |
| D | dioniku |
| A | dionik |
| V | dioniče |
| L | dioniku |
| I | dionikom |
| množina | |
| N | dionici |
| G | dionika |
| D | dionicima |
| A | dionike |
| V | dionici |
| L | dionicima |
| I | dionicima |
Definicija
onaj koji ima udjela u čemu; sudionik
Etimologija
✧ vidi dȉo
