dòprijēti
dòprijēti (do čega, do koga) svrš. 〈prez. dȍprēm, imp. dòpri, pril. pr. -ēvši/dòpṟvši, prid. rad. dȍprō/dȍpṟla ž〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| doprijeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | doprem |
| 2. | dopreš |
| 3. | dopre |
| množina | |
| 1. | dopremo |
| 2. | doprete |
| 3. | dopru |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | doprijet ću |
| 2. | doprijet ćeš |
| 3. | doprijet će |
| množina | |
| 1. | doprijet ćemo |
| 2. | doprijet ćete |
| 3. | doprijet će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | doprijeh |
| 2. | doprije |
| 3. | doprije |
| množina | |
| 1. | doprijesmo |
| 2. | doprijeste |
| 3. | dopriješe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | dopro sam |
| 2. | dopro si |
| 3. | dopro je |
| množina | |
| 1. | doprli smo |
| 2. | doprli ste |
| 3. | doprli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam dopro |
| 2. | bio si dopro |
| 3. | bio je dopro |
| množina | |
| 1. | bili smo doprli |
| 2. | bili ste doprli |
| 3. | bili su doprli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | dopri |
| množina | |
| 1. | doprimo |
| 2. | doprite |
| glagolski prilog prošli | |
| doprijevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| dopro, doprla, doprlo | |
| doprli, doprle, doprla | |
Definicija
| 1. | doći do mjesta ili do osobe uz napor koji je potrebno uložiti |
| 2. | šireći se postajati sve laganiji i slabiji, širiti se snagom koja prema kraju biva sve manja (o zvukovima iz daljine, šumovima, idejama, novostima itd.) |
Etimologija
✧ do-1 + prasl. *perti: pritisnuti (rus. perét': tiskati)
