dogòtoviti
dogòtoviti (što) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. dogòtovljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| dogotoviti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | dogotovim |
| 2. | dogotoviš |
| 3. | dogotovi |
| množina | |
| 1. | dogotovimo |
| 2. | dogotovite |
| 3. | dogotove |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | dogotovit ću |
| 2. | dogotovit ćeš |
| 3. | dogotovit će |
| množina | |
| 1. | dogotovit ćemo |
| 2. | dogotovit ćete |
| 3. | dogotovit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | dogotovih |
| 2. | dogotovi |
| 3. | dogotovi |
| množina | |
| 1. | dogotovismo |
| 2. | dogotoviste |
| 3. | dogotoviše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | dogotovio sam |
| 2. | dogotovio si |
| 3. | dogotovio je |
| množina | |
| 1. | dogotovili smo |
| 2. | dogotovili ste |
| 3. | dogotovili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam dogotovio |
| 2. | bio si dogotovio |
| 3. | bio je dogotovio |
| množina | |
| 1. | bili smo dogotovili |
| 2. | bili ste dogotovili |
| 3. | bili su dogotovili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | dogotovi |
| množina | |
| 1. | dogotovimo |
| 2. | dogotovite |
| glagolski prilog prošli | |
| dogotovivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| dogotovio, dogotovila, dogotovilo | |
| dogotovili, dogotovile, dogotovila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| dogotovljen, dogotovljena, dogotovljeno | |
| dogotovljeni, dogotovljene, dogotovljena | |
Definicija
učiniti da bude gotovo ono što se priprema, priređuje [dogotoviti jelo]; dovršiti, prirediti, spremiti, završiti
