docírati
docírati () dv. 〈prez. dòcīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, prid. trp. dòcīrān, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| docirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | dociram |
| 2. | dociraš |
| 3. | docira |
| množina | |
| 1. | dociramo |
| 2. | docirate |
| 3. | dociraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | docirat ću |
| 2. | docirat ćeš |
| 3. | docirat će |
| množina | |
| 1. | docirat ćemo |
| 2. | docirat ćete |
| 3. | docirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | docirah |
| 2. | dociraše |
| 3. | dociraše |
| množina | |
| 1. | docirasmo |
| 2. | dociraste |
| 3. | docirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | docirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | docirao sam |
| 2. | docirao si |
| 3. | docirao je |
| množina | |
| 1. | docirali smo |
| 2. | docirali ste |
| 3. | docirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam docirao |
| 2. | bio si docirao |
| 3. | bio je docirao |
| množina | |
| 1. | bili smo docirali |
| 2. | bili ste docirali |
| 3. | bili su docirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | dociraj |
| množina | |
| 1. | docirajmo |
| 2. | docirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| docirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| dociravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| docirao, docirala, dociralo | |
| docirali, docirale, docirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| dociran, docirana, docirano | |
| docirani, docirane, docirana | |
Definicija
pejor. (is)predavati predavačkom dikcijom, previše podučavati, (iz)govoriti poučavajućim načinom; mudrovati, gnjaviti
Etimologija
✧ vidi dòcent
