dȍktor
dȍktor m
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | doktor |
| G | doktora |
| D | doktoru |
| A | doktora |
| V | doktore |
| L | doktoru |
| I | doktorom |
| množina | |
| N | doktori |
| G | doktora |
| D | doktorima |
| A | doktore |
| V | doktori |
| L | doktorima |
| I | doktorima |
Definicija
| 1. | najviši akademski stupanj, stječe se u različitim zemljama pod različitim uvjetima, najčešće disertacijom i njezinom obranom pred imenovanom komisijom (kratica: dr.) |
| 2. | a. pov. titula koja se stjecala završetkom nekih fakulteta i polaganjem dodatnog ispita (na pravnim fakultetima i sl.) b. titula koja se stječe završetkom medicinskog i stomatološkog fakulteta |
| 3. | razg. liječnik, dotur |
Onomastika
♦ pr.: Dȍktor (Osijek, Slavonija), Dȍktorić (Koprivnica, Bjelovar, Kutina), Dòtūr (Sinj, Split, ← tal.)
Etimologija
✧ lat. doctor: učitelj ≃ docēre: podučavati
