dòkrājčiti
dòkrājčiti (što, koga) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. dòkrājčen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| dokrajčiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | dokrajčim |
| 2. | dokrajčiš |
| 3. | dokrajči |
| množina | |
| 1. | dokrajčimo |
| 2. | dokrajčite |
| 3. | dokrajče |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | dokrajčit ću |
| 2. | dokrajčit ćeš |
| 3. | dokrajčit će |
| množina | |
| 1. | dokrajčit ćemo |
| 2. | dokrajčit ćete |
| 3. | dokrajčit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | dokrajčih |
| 2. | dokrajči |
| 3. | dokrajči |
| množina | |
| 1. | dokrajčismo |
| 2. | dokrajčiste |
| 3. | dokrajčiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | dokrajčio sam |
| 2. | dokrajčio si |
| 3. | dokrajčio je |
| množina | |
| 1. | dokrajčili smo |
| 2. | dokrajčili ste |
| 3. | dokrajčili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam dokrajčio |
| 2. | bio si dokrajčio |
| 3. | bio je dokrajčio |
| množina | |
| 1. | bili smo dokrajčili |
| 2. | bili ste dokrajčili |
| 3. | bili su dokrajčili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | dokrajči |
| množina | |
| 1. | dokrajčimo |
| 2. | dokrajčite |
| glagolski prilog prošli | |
| dokrajčivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| dokrajčio, dokrajčila, dokrajčilo | |
| dokrajčili, dokrajčile, dokrajčila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| dokrajčen, dokrajčena, dokrajčeno | |
| dokrajčeni, dokrajčene, dokrajčena | |
Definicija
| 1. | privesti kraju, doći do kraja [dokrajčiti posao]; dokončati, završiti |
| 2. | učiniti komu kraj, uništiti koga; usmrtiti |
Etimologija
✧ vidi dòkraja
