dòimati se
dòimati se nesvrš. 〈prez. -ām/dòimljēm se, pril. sad. -ajūći/dòimljūći se, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| doimati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | doimam / doimljem |
| 2. | doimaš / doimlješ |
| 3. | doima / doimlje |
| množina | |
| 1. | doimamo / doimljemo |
| 2. | doimate / doimljete |
| 3. | doimaju / doimlju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | doimat ću |
| 2. | doimat ćeš |
| 3. | doimat će |
| množina | |
| 1. | doimat ćemo |
| 2. | doimat ćete |
| 3. | doimat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | doimah |
| 2. | doimaše |
| 3. | doimaše |
| množina | |
| 1. | doimasmo |
| 2. | doimaste |
| 3. | doimahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | doimao sam |
| 2. | doimao si |
| 3. | doimao je |
| množina | |
| 1. | doimali smo |
| 2. | doimali ste |
| 3. | doimali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam doimao |
| 2. | bio si doimao |
| 3. | bio je doimao |
| množina | |
| 1. | bili smo doimali |
| 2. | bili ste doimali |
| 3. | bili su doimali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | doimaj / doimlji |
| množina | |
| 1. | doimajmo / doimljimo |
| 2. | doimajte / doimljite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| doimajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| doimao, doimala, doimalo | |
| doimali, doimale, doimala | |
Definicija
izazivati dojam, ostavljati dojam [doima se ustrašenim]; činiti se
Etimologija
✧ vidi dójam
