dòmetnuti
dòmetnuti (što) svrš. 〈prez. dòmetnēm, pril. pr. -ūvši, imp. dòmetni, prid. trp. dòmētnūt〉
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| dometnuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | dometnem |
| 2. | dometneš |
| 3. | dometne |
| množina | |
| 1. | dometnemo |
| 2. | dometnete |
| 3. | dometnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | dometnut ću |
| 2. | dometnut ćeš |
| 3. | dometnut će |
| množina | |
| 1. | dometnut ćemo |
| 2. | dometnut ćete |
| 3. | dometnut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | dometnuh / dometoh |
| 2. | dometnu / domete |
| 3. | dometnu / domete |
| množina | |
| 1. | dometnusmo / dometosmo |
| 2. | dometnuste / dometoste |
| 3. | dometnuše / dometoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | dometnuo sam |
| 2. | dometnuo si |
| 3. | dometnuo je |
| množina | |
| 1. | dometnuli smo |
| 2. | dometnuli ste |
| 3. | dometnuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam dometnuo |
| 2. | bio si dometnuo |
| 3. | bio je dometnuo |
| množina | |
| 1. | bili smo dometnuli |
| 2. | bili ste dometnuli |
| 3. | bili su dometnuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | dometni |
| množina | |
| 1. | dometnimo |
| 2. | dometnite |
| glagolski prilog prošli | |
| dometnuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| dometnuo, dometnula, dometnulo | |
| dometnuli, dometnule, dometnula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| dometnut, dometnuta, dometnuto | |
| dometnuti, dometnute, dometnuta | |
| 1. | razg. dobaciti metanjem (otuda domet, kao puškomet i nogomet) |
| 2. | dodati, pridodati (o stvarima, mjerama čega, riječima, tvrdnjama itd.) |