Hrvatski jezični portal

1.	kem. a. vodikov oksid, prozirna tekućina, u kemijski čistom stanju bez boje, mirisa i okusa; akva b. otopina i tekućina slična vodi, ob. po gustoći i izgledu
2.	(mn) a. prirodne vodene mase jezera, rijeka itd. b. vodena prostranstva c. površina mora koja pripada jednoj državi ili je drugačije određena pravima plovidbe, ribolova itd. [teritorijalne vode]
3.	razg. široko značenje za neke tekućine koje se skupljaju u organizmu čovjeka, životinje ili biljke
4.	fil. simbol rađanja i smrti, jedan od četiriju klasičnih osnovnih prirodnih elemenata (uz vatru, zrak i zemlju)

∆ bočata voda slatka voda u koju je prirodnim putem prodrla morska voda;
bunarska voda voda grabljena izravno iz bunara (bez cijevi);
burova voda (Burovljeva voda neodom.) voda za obloge;
divlje vode sport obilježja i svojstva nekih vodotokova (brzice i slapovi) u kajakaštvu i srodnim sportovima i rekreacijama, opr. mirne vode;
gorka voda otopina gorke soli (magnezijev sulfat);
gravitacijska voda hidr. podzemna voda u području zasićenja (saturacije) a sadrži kapilarnu vodu;
juvenilna voda hidr. voda nastala kondenzacijom vodene pare u unutrašnjosti Zemlje;
mala voda hidr. 1. stanje oseke, kada je razina vode najniža za bilo koji plimni ciklus 2. najniža razina (protok) dostignuta u vodotoku ili jezeru;
meteorna voda hidr. obuhvaća vode ledenjaka, rijeka, jezera, podzemne i termalne vode; najveći dio nastaje od oborinskih voda;
meka voda voda s malom količinom kalcijeva i magnezijeva karbonata;
mrtva voda stajaća voda, voda koja se ne obnavlja;
oborinska voda voda nastala od hidrometeora: kiše, snijega i dr.;
pitka voda voda za piće;
podzemna voda hidr. voda ispod površine tla koja se nalazi u nekom nepropusnom sloju;
slatka voda voda bez soli (npr. u jezerima, rijekama), opr. slana, morska voda;
sveta voda voda posvećena po crkvenim pravilima;
tekuća voda koja teče (iz vodovoda itd.), koja se kreće, koja otječe;
velika voda hidr. 1. naglo povišenje vode u vodotoku do najveće vrijednosti, od koje razina vode počinje lagano opadati 2. velik tok vode mjeren visinom vodostaja ili veličinom protoka 3. rastuća plima;
živa voda voda koja izvire (za razliku od kišnice)

⃟ bura u čaši vode mnogo riječi ni oko čega;
(čitati) govoriti kao vodu piti odlično znati i moći to reći tečno;
divlje vode sport obilježja i svojstva nekih vodotokova u kajakaštvu i srodnim sportovima i rekreacijama, opr. mirne vode;
drži/ne drži vodu 1. dosl. za posudu koja je čitava i ne propušta ili je rasušena, probušena i sl. i propušta vodu i tekućinu 2. razg. valja/ne valja, funkcionira/ne funkcionira (ob. za razna pravila, odluke, propise i sl. koji se potvrđuju ili provode s mnogo nedostataka, posebnih slučajeva ili primjera koji ih pobijaju);
drži vodu dok majstori odu nesolidno obavljen posao, ono što je učinjeno neće dugo trajati ni služiti svrsi, privremeno rješenje za nuždu;
evo mene ime mi je voda u gomilanju riječi kad tko najavljuje svoj dolazak u dobrom raspoloženju (prema jednoj pjesmi iz stare školske lektire i sa školskih priredbi);
ići niz vodu pustiti koga propasti, propadati, pustiti da propadne;
ići u vatru i vodu biti spreman na sve, bez obzira na opasnost;
ima (čega) kao vode ima (čega) u obilju;
između vatre i vode biti biti, nalaziti se između dvije opasnosti, između dva zla;
kao iz vode (rasti, napredovati i sl.) vrlo brzo, naglo;
kao kap vode u more sasvim malo, nedovoljno;
kao malo vode na dlanu gledati (paziti) čuvati najbolje što se može, kao nešto vrlo dragocjeno;
kao vodom poliven neugodno iznenađen;
kroz vatru i vodu proći proći kroz najveće teškoće i iskušenja u životu;
krv nije voda ne može se biti ravnodušan prema srodniku;
mirna voda pren. mirna narav (za osobu);
mnogo je vode od toga proteklo (ili će proteći) prošlo je (ili će proći) mnogo vremena;
mutiti (zamutiti) kome vodu stvarati kome poteškoće gdje nije očekivao;
navrnuti (tjerati, vješto vući) vodu na svoj (tuđi) mlin vješto namještati okolnosti u svoju (tuđu) korist;
ne bi se oprao vodom, (neće se oprati) vodom ni sapunom, v. oprati ⃟;
neka ga voda nosi neka bude tako (mireći se nerado);
ne pije vode to ne prolazi (npr. laž);
nisko vodu nosi (ti) (ob. u šali za žensku osobu) ima (ti) nisku stražnjicu, ima (ti) kratke noge, s leđa gledano »stražnjica joj se vuče po zemlji«;
ni u goru ni u vodu nikud, nikamo;
niz vodu plivati ići putem najmanjeg otpora;
osjećati se kao riba u vodi osjećati se odlično i sigurno u nekim okolnostima;
ostaviti koga pod vodom napustiti, ostaviti na cjedilu, u najvećoj teškoći;
otkriti (otkrivati) toplu vodu iron. otkriti ono što je svima poznato;
pisati po vodi raditi uzaludan, nekoristan posao;
plivati uz vodu prkositi ustaljenim mišljenjima i konvencionalnostima, opr. niz vodu plivati;
podlijevati kome vodu podvaljivati kome, laskati da to i ne osjeti;
politi koga hladnom vodom ugasiti zanos, ohladiti mu oduševljenje;
popio bi ga (utopio) u čaši (u kapi, u žlici) vode uradio bi mu najveće zlo;
prevesti žedna preko vode obmanuti, prevariti koga da to ne osjeti;
proći kroz vodu (što) razg., v. preprati (2);
propasti kao u mutnu vodu nestati bez traga;
skočiti za koga u vatru i u vodu, v. vatra ⃟;
stručnjak (itd.) slatke vode nikakav, vrlo slab;
s vodom izbaciti dijete rješavajući neki problem ne vidjeti štetu koja nastaje ako se ne vide pojedinosti (predodžba pranja u drvenom koritu bez tekuće vode);
tiha voda brijege dere (roni) onaj tko malo priča najviše radi i učini;
tresti se kao šiba na vodi jako se tresti, drhtati;
tući po vodi raditi beskoristan posao;
u goloj vodi jako znojan;
voda je došla do grla (do nosa, do usta, do ušiju, do vrata) krajnji trenutak u opasnostima, tako više nije moguće;
voda mu je ušla u uši 1. postao je nemiran, neposlušan 2. dospio je u težak, kritičan položaj;
vodu vari vodu hladi (svejedno je) posl. od slabih mogućnosti sirovina ili ljudi ne može se napraviti ništa značajno ni uz najveće napore;
zaplivati u čije vode prihvatiti čije gledište, ideje

♦ pr. (prema zanimanju, nadimačka i etnici): Bȕrivoda (Slavonija), Vòdarić (Cres-Lošinj, Rijeka), Vodénac (Cres-Lošinj, Dubrovnik), Vodèničār (Zagreb i okolica, I Slavonija), Vodènīk (Baranja, I Slavonija), Vòdička (Požega, Otočac, Pakrac, ← češ.), Vòdīr (Zagreb), Vȍdnica (Dubrovnik), Vȍdnīk (Karlovac, Pula), Vòdogāz (Drniš, Nova Gradiška, Pakrac), Vodogážec (Bjelovar, Ivanić Grad)
◊ hidronim. (uglavnom imena vrela, lokvi i manjih potoka): Vòda (mnogobrojna imena vrela, zdenaca, lokvi i uvala po Dalmaciji i Lici, osobito po otocima), Vodàšćina (Zadar), Vodènica (potok), Vodènice (Grđevac), Vodènjača (zemljište, Pakrac), Vodènjāk (Vodenjȃk) (Čazma), Vòdica (uglavnom vrela, Lika, Dalmacija, otoci), Vòdice (Poljica, Krk, Rab, Brač, Istra, Ðakovo, Senj), Vodičànjica (Istra), Vòdina (Molat), Vòdna (Senj), Vòdnica (Gospić, Korenica), Vȍdnīk (Istra), (brojna složena imena tipa): Dràgovoda (Brač), Ìspodvoda (Sestrunj), Mèdvōđe (Baranja), Mèđuvōđe (Pakrac), Odotòčina (Istra), Vȍdokop (Gospić), Vȍdomut (Krupa), Vodoplàvina (Gospić), Vodoplávnice (Nova Gradiška), Vȍdostāj (Karlovac, otok Ist), Vȍdostōj (Psunj), Vȍdotēč (Gorski kotar), Vȍdotōč (Omišalj, Krk), Vodotòčina (Gorski kotar, Lika, Brač), Vȍdovāđe (Konavli), Vȍdovalja (Dubrovnik), Vȍdovōd (Istra), Vȍdovrāta (Valpovo) i sl. (dvočlana imena, uglavnom potoka): Bȇlā vòda, Bȑzā vòda, Dòbrā vòda, Gȏrnjō vòda, Mȃlā vòda, Mȑzlā vòda, Slàtkā vòda, Svȇtā vòda, Tȇškā vòda, Vȅlā vòda, Vílinā voda, Žȋvā voda i sl.
◊ top. (naselja): Vȍde (Čabar, 66 stan.), Vòdenā Drȁga (Duga Resa, 134 stan.), Vòdice (Buzet, 45 stan.; Cres-Lošinj, 12 stan.), Vȍdostāj (Karlovac, 756 stan.), Vȍdotēč (Otočac, 181 stan.), Vȍdovāđa (Dubrovnik, 226 stan.)

✧ prasl. i stsl. voda (rus. vodá, polj. woda), lit. vanduo ← ie. *wodr (grč. hýdōr, njem. Wasser)