vjȅrovati
vjȅrovati nesvrš. 〈prez. vjȅrujēm, pril. sad. vjȅrujūći, gl. im. -ānje〉
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| vjerovati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | vjerujem |
| 2. | vjeruješ |
| 3. | vjeruje |
| množina | |
| 1. | vjerujemo |
| 2. | vjerujete |
| 3. | vjeruju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | vjerovat ću |
| 2. | vjerovat ćeš |
| 3. | vjerovat će |
| množina | |
| 1. | vjerovat ćemo |
| 2. | vjerovat ćete |
| 3. | vjerovat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | vjerovah |
| 2. | vjerovaše |
| 3. | vjerovaše |
| množina | |
| 1. | vjerovasmo |
| 2. | vjerovaste |
| 3. | vjerovahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | vjerovao sam |
| 2. | vjerovao si |
| 3. | vjerovao je |
| množina | |
| 1. | vjerovali smo |
| 2. | vjerovali ste |
| 3. | vjerovali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam vjerovao |
| 2. | bio si vjerovao |
| 3. | bio je vjerovao |
| množina | |
| 1. | bili smo vjerovali |
| 2. | bili ste vjerovali |
| 3. | bili su vjerovali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | vjeruj |
| množina | |
| 1. | vjerujmo |
| 2. | vjerujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| vjerujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| vjerovao, vjerovala, vjerovalo | |
| vjerovali, vjerovale, vjerovala | |
| 1. | (što) a. držati, smatrati da je nešto onako kako se prikazuje, kako tko govori b. misliti, držati, biti uvjeren |
| 2. | (komu, čemu) imati povjerenja (u koga, u što), pouzdati se (u koga) [vjerovati na riječ smatrati što istinitim ne tražeći dokaz] |
| 3. | (u koga, u što) a. vjerovati u čije mogućnosti ili sposobnosti b. biti vjernik, vjerovati u Boga |