Hrvatski jezični portal

vìsok

vìsok prid.odr. -ī, komp. vȉšī〉

Izvedeni oblici
Pozitiv
 
muški rod
jednina
N visok
G visoka
D visoku
A visoka / visok
V visoki
L visoku
I visokim
množina
N visoki
G visokih
D visokim / visokima
A visoke
V visoki
L visokim / visokima
I visokim / visokima
 
srednji rod
jednina
N visoko
G visoka
D visoku
A visoko
V visoko
L visoku
I visokim
množina
N visoka
G visokih
D visokim / visokima
A visoka
V visoka
L visokim / visokima
I visokim / visokima
 
ženski rod
jednina
N visoka
G visoke
D visokoj
A visoku
V visoka
L visokoj
I visokom
množina
N visoke
G visokih
D visokim / visokima
A visoke
V visoke
L visokim / visokima
I visokim / visokima
 
Komparativ
muški rod
jednina
N viši
G višeg / višega
D višem / višemu
A višeg / višega
V viši
L višem / višemu
I višim
množina
N viši
G viših
D višim / višima
A više
V viši
L višim / višima
I višim / višima
 
srednji rod
jednina
N više
G višeg / višega
D višem / višemu
A više
V više
L višem / višemu
I višim
množina
N viša
G viših
D višim / višima
A viša
V viša
L višim / višima
I višim / višima
 
ženski rod
jednina
N viša
G više
D višoj
A višu
V viša
L višoj
I višom
množina
N viša
G viših
D višim / višima
A više
V više
L višim / višima
I višim / višima
 
Superlativ
muški rod
jednina
N najviši
G najvišeg / najvišega
D najvišem / najvišemu
A najvišeg / najvišega
V najviši
L najvišem / najvišemu
I najvišim
množina
N najviši
G najviših
D najvišim / najvišima
A najviše
V najviši
L najvišim / najvišima
I najvišim / najvišima
 
srednji rod
jednina
N najviše
G najvišeg / najvišega
D najvišem / najvišemu
A najviše
V najviše
L najvišem / najvišemu
I najvišim
množina
N najviša
G najviših
D najvišim / najvišima
A najviša
V najviša
L najvišim / najvišima
I najvišim / najvišima
 
ženski rod
jednina
N najviša
G najviše
D najvišoj
A najvišu
V najviša
L najvišoj
I najvišom
množina
N najviša
G najviših
D najvišim / najvišima
A najviše
V najviše
L najvišim / najvišima
I najvišim / najvišima
Definicija
1. opr. nizak a. koji ima znatan razmak između donje i gornje točke b. koji ima izrazit rast, stas c. koji ima određenu visinu, izraženu u mjernim jedinicama
2. koji se nalazi na velikoj visini
3. koji je iznad prosjeka, iznad normale, predviđene ili poželjne mjere; previsok, velik
4. koji se odlikuje visinom, usp. visina
5. (ob. odr.) kojega je svojstvo izraženo u velikoj mjeri [visoka otpornost (na vlagu itd.)]; jak, velik, opr. nizak
6. (+ potenc.) u raznim vezanim izrazima a. često prema nekim europskim jezicima u zn. ekskluzivan, zahtjevan, služben, svečan [visoka moda; visoki gost], opr. konfèkcījskī, pristupačan, jeftin, prosječan, sȇrījskī b. [imati visoko mišljenje (o kome) jako poštovati nekoga; živjeti na visokoj nozi živjeti luksuzno, rasipno]
Sintagma
visoka frekvencija fiz. 1. naziv za električnu struju frekvencije više od nekoliko stotina kiloherca 2. jedno od područja radiovalova (krat. HF);
visoka peć metalurška peć za taljenje sirove željezne rudače i proizvodnju sirovoga željeza;
visoki napon električni napon iznad 250 V (važan za prijenos električne energije dalekovodima jer smanjuje prijenosne gubitke), opr. niski napon, v. napon (1)
Onomastika
pr. (nadimačka i etnici): Vìšević (140, Osijek, sred. Dalmacija, Prigorje), Vȉšī (Valpovo, Zadar), Víšić (1150, Split, S i sred. Dalmacija, Dalmacija, Drniš, Zagreb)
top. (naselja): Visòčane (Zadar, 524 stan.), Visòčani (Dubrovnik, 147 stan.), Vìsōće (Jastrebarsko, 33 stan.), Vìsokā (Drniš, 151 stan.), Vìsokā Gréda (Nova Gradiška, 289 stan.), Vìsokō (Novi Marof, 597 stan.), Vísovi (Bjelovar, 48 stan.), Vìsūć (Korenica, 374 stan.)
Etimologija
prasl. i stsl. vysokъ (rus. vysókij, polj. wysoki) ← ie. *u (H)pso- (grč. hýpsos: visina, stir. úas: iznad)