vráčati
vráčati () nesvrš. 〈prez. vrȃčām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| vračati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | vračam |
| 2. | vračaš |
| 3. | vrača |
| množina | |
| 1. | vračamo |
| 2. | vračate |
| 3. | vračaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | vračat ću |
| 2. | vračat ćeš |
| 3. | vračat će |
| množina | |
| 1. | vračat ćemo |
| 2. | vračat ćete |
| 3. | vračat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | vračah |
| 2. | vračaše |
| 3. | vračaše |
| množina | |
| 1. | vračasmo |
| 2. | vračaste |
| 3. | vračahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | vračao sam |
| 2. | vračao si |
| 3. | vračao je |
| množina | |
| 1. | vračali smo |
| 2. | vračali ste |
| 3. | vračali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam vračao |
| 2. | bio si vračao |
| 3. | bio je vračao |
| množina | |
| 1. | bili smo vračali |
| 2. | bili ste vračali |
| 3. | bili su vračali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | vračaj |
| množina | |
| 1. | vračajmo |
| 2. | vračajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| vračajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| vračao, vračala, vračalo | |
| vračali, vračale, vračala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| vračan, vračana, vračano | |
| vračani, vračane, vračana | |
Definicija
| 1. | proricati sudbinu ili budućnost (gledajući u dlan, u grah, bacajući karte i sl.), baviti se vračanjem, gatanjem |
| 2. | obavljanjem nekih radnji ili izgovaranjem riječi nastojati otkloniti zlo ili bolest; bajati, čarati |
Onomastika
♦ pr. (prema zanimanju i nadimačka): Vrȃč (Daruvar, Garešnica, Slavonski Brod), Vràčan (110, Sisak, Banovina, Moslavina), Vràčār (290, Gospić, Karlovac, Vojnić, Lika), Vračárević (Petrinja, Pakrac), Vràčarić (180, Vukovar, I Slavonija, Virovitica), Vráčević (200, Ðakovo, Vrbovec, Slavonija), Vràčić (190, Požega, I Slavonija, Nova Gradiška), Vràčun (Slavonski Brod, Zagreb)
Etimologija
✧ prasl. i stsl. vračь: liječnik, vrač (rus. vrač, slov. vrač)
