vòljeti
vòljeti (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. vȍlīm, pril. sad. vȍlēći, prid. trp. vȍljen, gl. im. vȍljēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| voljeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | volim |
| 2. | voliš |
| 3. | voli |
| množina | |
| 1. | volimo |
| 2. | volite |
| 3. | vole |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | voljet ću |
| 2. | voljet ćeš |
| 3. | voljet će |
| množina | |
| 1. | voljet ćemo |
| 2. | voljet ćete |
| 3. | voljet će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | voljah |
| 2. | voljaše |
| 3. | voljaše |
| množina | |
| 1. | voljasmo |
| 2. | voljaste |
| 3. | voljahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | volio sam |
| 2. | volio si |
| 3. | volio je |
| množina | |
| 1. | voljeli smo |
| 2. | voljeli ste |
| 3. | voljeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam volio |
| 2. | bio si volio |
| 3. | bio je volio |
| množina | |
| 1. | bili smo voljeli |
| 2. | bili ste voljeli |
| 3. | bili su voljeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | voli |
| množina | |
| 1. | volimo |
| 2. | volite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| voleći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| volio, voljela, voljelo | |
| voljeli, voljele, voljela | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| voljen, voljena, voljeno | |
| voljeni, voljene, voljena | |
Definicija
| 1. | osjećati ili iskazivati naklonost, privrženost, odanost, prijateljstvo koje se osniva na zajednici ideala, krvnog srodstva i sl. [oni se uzajamno vole; voljeti obitelj] |
| 2. | osjećati prema kome ljubav, osjećati strastvenu privlačnost prema kome [voljeti momka/djevojku] |
| 3. | biti sklon čemu, rado činiti, slušati, čitati, gledati, služiti se čim, imati sklonost prema zanimanju, poslu, igri |
Frazeologija
⃟ volim... nego..., volim umrijeti nego... izražavanje veće sklonosti (u usporedbi): draže mi je nego...
Onomastika
♦ Vòljen m. os. ime (narodno), rij.; Vòljena ž. os. ime (narodno)
Etimologija
✧ ≃ v. volja1
