vráta
vráta sr pl. tantum 〈G -ā〉
Izvedeni oblici
| množina | |
|---|---|
| N | vrata |
| G | vrata |
| D | vratima |
| A | vrata |
| V | vrata |
| L | vratima |
| I | vratima |
Definicija
| 1. | otvor u zidu, na ogradi i sl. kroz koji se izlazi ili ulazi [ova/ta vrata; dvokrilna vrata; jednokrilna vrata; višekrilna vrata] |
| 2. | prolaz između strmih stijena u planinskom kraju, na rijeci, na moru |
| 3. | sport dio prostora omeđen vratnicama i prečkom; gol |
Sintagma
∆ peta vrata tehn. žarg. stražnja vrata na automobilu, ob. vrata od prtljažnika
Frazeologija
⃟ biti pred vratima biti sasvim blizu;
doći će sunce i na naša vrata i mi ćemo dočekati bolja vremena;
gledati (zijati) kao tele u šarena vrata blenuti, čudom se čuditi;
iza zatvorenih vrata i sl. (raditi, vijećati i sl.) tajno, bez prisutnosti svjedoka;
otvoriti vrata kome ili čemu dati slobodan pristup;
pokazati kome vrata potjerati koga iz kuće, ne primiti, odbiti;
(po)kucati na vrata (komu) 1. dosl. najaviti se tako da se po običaju savijenim srednjim prstom ruke lagano dva, tri, rjeđe četiri puta, lagano udari na vrata 2. pren. javiti se, najaviti se kao neminovnost, kao nova okolnost, kao nešto što donosi velike promjene i događaje [sudbina kuca na vrata; smrt je pokucala na vrata] 3. pren. doći komu iz značajnijih razloga prema običajima kad se dolazi u kuću [neka dečko počne zarađivati svoj kruh pa neka pokuca na vrata (neka isprosi djevojku, neka je traži od roditelja)];
poljubiti vrata pokušati posjetiti koga i ne naći ga kod kuće; pokušati razgovarati bez uspjeha, vratiti se neobavljena razgovora na službenom mjestu;
pomesti pred svojim vratima urediti, uređivati najprije svoje stvari;
širom otvoriti kome koga primiti;
(ući) prodrijeti na (mala) zadnja vrata postići što neredovnim putem;
tuđa vrata obijati (obilaziti) prosjačiti, prositi;
zatvoriti kome vrata ne primiti koga, odbiti koga;
zatvoriti vrata čemu spriječiti širenje čega
doći će sunce i na naša vrata i mi ćemo dočekati bolja vremena;
gledati (zijati) kao tele u šarena vrata blenuti, čudom se čuditi;
iza zatvorenih vrata i sl. (raditi, vijećati i sl.) tajno, bez prisutnosti svjedoka;
otvoriti vrata kome ili čemu dati slobodan pristup;
pokazati kome vrata potjerati koga iz kuće, ne primiti, odbiti;
(po)kucati na vrata (komu) 1. dosl. najaviti se tako da se po običaju savijenim srednjim prstom ruke lagano dva, tri, rjeđe četiri puta, lagano udari na vrata 2. pren. javiti se, najaviti se kao neminovnost, kao nova okolnost, kao nešto što donosi velike promjene i događaje [sudbina kuca na vrata; smrt je pokucala na vrata] 3. pren. doći komu iz značajnijih razloga prema običajima kad se dolazi u kuću [neka dečko počne zarađivati svoj kruh pa neka pokuca na vrata (neka isprosi djevojku, neka je traži od roditelja)];
poljubiti vrata pokušati posjetiti koga i ne naći ga kod kuće; pokušati razgovarati bez uspjeha, vratiti se neobavljena razgovora na službenom mjestu;
pomesti pred svojim vratima urediti, uređivati najprije svoje stvari;
širom otvoriti kome koga primiti;
(ući) prodrijeti na (mala) zadnja vrata postići što neredovnim putem;
tuđa vrata obijati (obilaziti) prosjačiti, prositi;
zatvoriti kome vrata ne primiti koga, odbiti koga;
zatvoriti vrata čemu spriječiti širenje čega
Onomastika
♦ pr. (prema zanimanju i etnici): Vràtarić (390, Slunj, Kordun, Pokuplje, Ogulin)
◊ top.: Vȅlā vrȃta (morski tjesnac), Vrȁtnīk (ime nekoliko brdskih prijevoja, na Velebitu i dr.); (naselja): Vrȃta (Delnice, 308 stan.), Vratàruša (Senj, 180 stan.), Vratèčko (Petrinja, 90 stan.), Vrȁtnīk (Senj, 100 stan.), Vrȁtnīk Sȁmoborskī (Grad Zagreb, 123 stan.), Vrȁtnō Òtok (Varaždin, 76 stan.)
◊ top.: Vȅlā vrȃta (morski tjesnac), Vrȁtnīk (ime nekoliko brdskih prijevoja, na Velebitu i dr.); (naselja): Vrȃta (Delnice, 308 stan.), Vratàruša (Senj, 180 stan.), Vratèčko (Petrinja, 90 stan.), Vrȁtnīk (Senj, 100 stan.), Vrȁtnīk Sȁmoborskī (Grad Zagreb, 123 stan.), Vrȁtnō Òtok (Varaždin, 76 stan.)
Etimologija
✧ prasl. *vorta (stsl. vrata, rus. voróta, polj. wrota), lit. vartai ≃ stengl. weord: ulica
