vìdīk
vìdīk m 〈G vidíka, N mn vidíci〉
| jednina | |
|---|---|
| N | vidik |
| G | vidika |
| D | vidiku |
| A | vidik |
| V | vidiče |
| L | vidiku |
| I | vidikom |
| množina | |
| N | vidici |
| G | vidika |
| D | vidicima |
| A | vidike |
| V | vidici |
| L | vidicima |
| I | vidicima |
| 1. | pogled, izgled, prostor koji se može obuhvatiti pogledom [otvara se, puca vidik (na nešto) pogled se širi, otvara se pogled na nešto] |
| 2. | granica do koje dopire pogled, obzor i horizont [biti na vidiku pomaljati se, približavati se na blizinu s koje oko može razabrati; izgubiti se, iščeznuti, nestati, otići s vidika izgubiti se iz vida, ne vidjeti se više, ne biti više vidljiv] |
| 3. | (ob. mn) pren. shvaćanje, poimanje stvari i svijeta [vidik (vidici) se širi (e), suzuje (u) znanje, iskustvo, mudrost postaju širi (veći), uži (manji)] |