víla
víla ž
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | vila |
| G | vile |
| D | vili |
| A | vilu |
| V | vilo |
| L | vili |
| I | vilom |
| množina | |
| N | vile |
| G | vila |
| D | vilama |
| A | vile |
| V | vile |
| L | vilama |
| I | vilama |
Definicija
| 1. | mit. mlado i lijepo žensko biće obdareno magičnim moćima |
| 2. | knjiš. retor. zamišljeno biće koje nadahnjuje umjetnike, odgovara klasičnoj muzi |
Sintagma
∆ vila Velebita naslov pjesme [pjevati Vilu Velebita]
Frazeologija
⃟ juriti kao da ga vile nose juriti kao da leti;
našla se vila u čem nije bila našao ili našla se u previše dobrim prilikama, takvima koje ne zaslužuje (o muškoj i ženskoj osobi koja se ponaša kao skorojević); bahato ponašanje onoga koji je upao u previše dobre prilike prema onome koliko je navikao; našao pa zašao;
ne bi ga vile iznijele nitko ga ne može izvaditi iz nevolja u koje je upao
našla se vila u čem nije bila našao ili našla se u previše dobrim prilikama, takvima koje ne zaslužuje (o muškoj i ženskoj osobi koja se ponaša kao skorojević); bahato ponašanje onoga koji je upao u previše dobre prilike prema onome koliko je navikao; našao pa zašao;
ne bi ga vile iznijele nitko ga ne može izvaditi iz nevolja u koje je upao
Onomastika
♦ Víla ž. os. ime (narodno), zast.
◊ pr.: Vilènica (220, Imotski, Gvozd, Vukovar, Bjelovar)
◊ pr.: Vilènica (220, Imotski, Gvozd, Vukovar, Bjelovar)
Etimologija
✧ prasl. vila (strus. vila, češ. víla)
