vȋd
vȋd m 〈N mn vídovi〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | vid |
| G | vida |
| D | vidu |
| A | vid |
| V | vide |
| L | vidu |
| I | vidom |
| množina | |
| N | vidovi |
| G | vidova |
| D | vidovima |
| A | vidove |
| V | vidovi |
| L | vidovima |
| I | vidovima |
Definicija
| 1. | (samo jd) jedan od pet osjeta kojemu je organ oko, a pomoću kojega primjećujemo, razaznajemo svjetlo, boje, oblike i udaljenosti |
| 2. | pojavni oblik čega; tip, vrsta |
| 3. | gram. a. oblik pridjeva kojim se kazuje je li određeno ili neodređeno ono što stoji uz pridjev b. svojstvo glagola da pokazuje svršenost ili nesvršenost radnje; aspekt, usp. glagolski vid, v. glagolski Δ |
Frazeologija
⃟ imati u vidu držati na umu, misliti na koga ili što;
gubiti iz vida, ispustiti što iz vida zaboraviti, zaboravljati, smetnuti, smetati s uma;
nestati s (iz) vida iščeznuti;
u vidu (čega) u zn. načina na koji se što ostvaruje [to ću reći u vidu savjeta = kao savjet/u obliku savjeta]; kao što, u obliku čega
gubiti iz vida, ispustiti što iz vida zaboraviti, zaboravljati, smetnuti, smetati s uma;
nestati s (iz) vida iščeznuti;
u vidu (čega) u zn. načina na koji se što ostvaruje [to ću reći u vidu savjeta = kao savjet/u obliku savjeta]; kao što, u obliku čega
Onomastika
♦ m. os. imena (narodna): Vȉdomīr, Vȉdoslav; hip.: Vȋd, Vȉdoje
◊ pr. (preklapanje s v. Vȋd): Vȉdēlko (Slavonski Brod), Vȉdinić (Karlovac, Rijeka), Vidínović (Vinkovci, I Slavonija), Vȉdnić (Glina, Banovina, Rijeka, Turopolje), Vído (Požega, Pula, Zagreb), Vidójević (Dubrovnik, Turopolje, Rijeka), Vidójković (Ðurđevac, Baranja, Buje), Vidosávljević (Vinkovci, Sinj, Zagreb, Osijek), Vȉdoš (330, Ogulin, Slunj, Imotski, Ivanić Grad, I Slavonija, Kutina), Vȉdoša (Zagreb, Zlatar Bistrica, Koprivnica), Vidóšević (310, Split, sred. Dalmacija, Imotski), Vȉdošić (140, Valpovo, I Slavonija, Nova Gradiška), Vȉđāk (100, Split), Vȉđen (Dubrovnik, Zagreb, Makarska)
◊ pr. (preklapanje s v. Vȋd): Vȉdēlko (Slavonski Brod), Vȉdinić (Karlovac, Rijeka), Vidínović (Vinkovci, I Slavonija), Vȉdnić (Glina, Banovina, Rijeka, Turopolje), Vído (Požega, Pula, Zagreb), Vidójević (Dubrovnik, Turopolje, Rijeka), Vidójković (Ðurđevac, Baranja, Buje), Vidosávljević (Vinkovci, Sinj, Zagreb, Osijek), Vȉdoš (330, Ogulin, Slunj, Imotski, Ivanić Grad, I Slavonija, Kutina), Vȉdoša (Zagreb, Zlatar Bistrica, Koprivnica), Vidóšević (310, Split, sred. Dalmacija, Imotski), Vȉdošić (140, Valpovo, I Slavonija, Nova Gradiška), Vȉđāk (100, Split), Vȉđen (Dubrovnik, Zagreb, Makarska)
Etimologija
✧ prasl. i stsl. vidъ, *viděti (rus. vídet', polj. widzieć), lit. pa-vydėti: zavidjeti ← ie. *weyd-: vidjeti, znati (lat. vidēre, grč. eȋdon: vidjeh)
