vínuti se
vínuti se svrš. 〈prez. vȋnēm se, pril. pr. -ūvši se, prid. rad. vínuo se〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| vinuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | vinem |
| 2. | vineš |
| 3. | vine |
| množina | |
| 1. | vinemo |
| 2. | vinete |
| 3. | vinu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | vinut ću |
| 2. | vinut ćeš |
| 3. | vinut će |
| množina | |
| 1. | vinut ćemo |
| 2. | vinut ćete |
| 3. | vinut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | vinuh |
| 2. | vinu |
| 3. | vinu |
| množina | |
| 1. | vinusmo |
| 2. | vinuste |
| 3. | vinuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | vinuo sam |
| 2. | vinuo si |
| 3. | vinuo je |
| množina | |
| 1. | vinuli smo |
| 2. | vinuli ste |
| 3. | vinuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam vinuo |
| 2. | bio si vinuo |
| 3. | bio je vinuo |
| množina | |
| 1. | bili smo vinuli |
| 2. | bili ste vinuli |
| 3. | bili su vinuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | vini |
| množina | |
| 1. | vinimo |
| 2. | vinite |
| glagolski prilog prošli | |
| vinuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| vinuo, vinula, vinulo | |
| vinuli, vinule, vinula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| vinut, vinuta, vinuto | |
| vinuti, vinute, vinuta | |
Definicija
| 1. | () a. naglo se pokrenuti uvis; poletjeti b. popeti se naglo na što takvom kretnjom |
| 2. | (do čega) a. podići se na veliku visinu prema čemu b. dospjeti na vrlo visok društveni položaj |
Etimologija
✧ *vinǫti: zavitlati, v. viti
