Hrvatski jezični portal

1.	alkoholno piće dobiveno vrenjem soka grožđa [domaća vina; ova vina]
2.	(prid. + mn) nadređeni (širi) pojam u pridjevu označuje opće svojstvo prema pojedinačnim svojstvima pojedinog vina [slavonska vina; dalmatinska vina; laka vina; kisela vina]

∆ arhivsko vino staro vino, ono koje mora odležati u boci prema propisima i zakonima raznih zemalja (obično 3 godine);
cijelo vino vino bez dodavanja vode, nerazblaženo vino;
čuveno vino vino izvrsne kakvoće;
misno vino vino koje se upotrebljava na misi;
mlado, novo vino tek otočeno vino;
pečeno vino lokal. reg. vino desertnog tipa, tzv. likerno vino, koje se dobije ukuhavanjem masta kao dodatka;
staro vino odležano vino;
stolno vino standardno vino, vino za svakodnevnu upotrebu, konzumno;
suho vino umjereno oporo, bijelo vino;
tanko vino vino koje sadrži mali postotak alkohola;
tvrdo (kompaktno) vino vino s manjom količinom kiselina, a većom drugih sastojaka (tanina)

⃟ tko vino večera vodu ruča posl. poslije večeri ili noći uz vino sutradan se žeđa;
uz vino za ono što se odigralo u društvu koje je pilo vino, uz čašu vina

♦ pr. (prema zanimanju, nadimačka): Vìnarić (Slavonski Brod, Osijek), Vinòpija (Zagreb), Vinovẕškī (Ozalj, Karlovac, Virovitica, Turopolje, Pula)
◊ top. (naselja): Vȉnagora (Pregrada, 75 stan.), Vinárec (Križevci, 217 stan.)

✧ prasl. i stsl. vino (rus. vinó, polj. wino) ← germ. ← lat. vinum