tìmār
tìmār m 〈G timára〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | timar |
| G | timara |
| D | timaru |
| A | timara |
| V | timare |
| L | timaru |
| I | timarom |
| množina | |
| N | timari |
| G | timara |
| D | timarima |
| A | timare |
| V | timari |
| L | timarima |
| I | timarima |
Definicija
| 1. | pov. posjed dobiven kao nadarbina vezana uz osobu i zasluge u Osmanskom Carstvu; u načelu se nije mogao naslijediti |
| 2. | reg. a. njegovanje, čišćenje i uredno hranjenje konja b. nastojanje oko čega; briga, njega |
Onomastika
♦ pr. (etnici ili nadimačka): Timárac (140, Požega, Sisak, Zagreb, Nova Gradiška, Osijek), Tìmarić (Valpovo)
◊ top. (naselje): Timárci (Sisak, 366 stan.)
◊ top. (naselje): Timárci (Sisak, 366 stan.)
Etimologija
✧ tur. ← arap. timār: njegovanje bolesnika
