tȍčka
tȍčka ž 〈D L -čki, G mn -čākā〉
| jednina | |
|---|---|
| N | točka |
| G | točke |
| D | točki / točci |
| A | točku |
| V | točko |
| L | točki / točci |
| I | točkom |
| množina | |
| N | točke |
| G | točaka / točka / točki |
| D | točkama |
| A | točke |
| V | točke |
| L | točkama |
| I | točkama |
| 1. | a. jedan od osnovnih elemenata geometrije, tvorevina bez dijelova i dimenzija [koordinate točke] b. mjesto [točka sastajanja] |
| 2. | lingv. pravopisni znak kojim se obilježava dovršenost rečenice, skraćenost riječi ili izraza, redoslijed jedinice u nizanju i odijeljenost članova višeznamenkaste brojke [staviti točku] |
| 3. | pren. a. ono što je vrlo malo, pa time nalikuje na točku b. često u značenju uporišnog, od čega se polazi, što je mjesto kakvog stajališta, odredišta [kritična točka; krizna točka; mrtva točka; slaba točka] |
| 4. | (+ potenc.) znak na mjerilu, instrumentu itd. koji obilježava razlike u temperaturi, stanju u tvari i sl. |
| 5. | brojkom istaknut smisaoni, sadržajni razdjel u tekstu, dnevnom redu, paragrafu i sl. [točka dnevnog reda] |