Hrvatski jezični portal

tèmpo

tèmpo m 〈N mn sr tèmpa〉

jednina
N	tempo
G	tempa
D	tempu
A	tempo
V	tempo
L	tempu
I	tempom
množina
N	tempa
G	tempa
D	tempima
A	tempa
V	tempa
L	tempima
I	tempima

Definicija

1.	stupanj brzine kojom se vrši neka radnja
2.	brzina kojom se izvodi muzičko djelo
3.	sport stupanj brzine kojom se izvodi neki tehnički element u kakvoj sportskoj grani ili disciplini a. u trčanju, plivanju, biciklizmu i sl. brzina kojom natjecatelj prevaljuje neku udaljenost [tempo utrke je dobar] b. u momčadskim sportskim igrama ukupna brzina kojom se vodi igra: kretanje, dodavanje i sl. [visoki tempo igre] c. u veslanju broj zaveslaja u minuti
4.	šah a. broj poteza koji se mora povući u određenom vremenu b. taktički udar jednog od igrača kojim istovremeno prijeti na više strana [dobiti tempo]
5.	tipogr. vrsta grotesknog pisma

Sintagma

∆ metronomski tempo glazb. brzina izvođenja glazbenog djela određena brojem jedinica što ih treba izvesti u jednoj minuti;
praizvedbeni (premijerni) tempo glazb. polagano izvođenje glazbene kompozicije radi lakšeg praćenja, proučavanja i uočavanja teorijskih novosti;
tempo primo (izg. tempo prȋmo) glazb. oznaka za vraćanje na prvobitni tempo koji je u određenom momentu kompozicije bio zamijenjen bržim ili polaganijim;
tempo trkač sport dugoprugaš koji trči u visokom tempu, ali u završnici nema sposobnost većeg ubrzanja, opr. finišer

Etimologija

✧ tal. tempo ← lat. tempus: vrijeme ≃ temporalis: vremenski (temporarius: vremenit) ≃ temperare: uskladiti, skladno razdijeliti