temperàment
temperàment (temperamȅnt) m 〈G mn -nātā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | temperament |
| G | temperamenta |
| D | temperamentu |
| A | temperament |
| V | temperamente |
| L | temperamentu |
| I | temperamentom |
| množina | |
| N | temperamenti |
| G | temperamenata / temperamenta |
| D | temperamentima |
| A | temperamente |
| V | temperamenti |
| L | temperamentima |
| I | temperamentima |
| jednina | |
| N | temperament |
| G | temperamenta |
| D | temperamentu |
| A | temperament |
| V | temperamente |
| L | temperamentu |
| I | temperamentom |
| množina | |
| N | temperamenti |
| G | temperamenata / temperamenta |
| D | temperamentima |
| A | temperamente |
| V | temperamenti |
| L | temperamentima |
| I | temperamentima |
Definicija
psih. način, brzina i jačina umnog i osjećajnog reagiranja, način ponašanja svojstven pojedincu, skup psiholoških značajki; ćud, narav [hladan temperament; miran temperament; razdražljiv temperament]
Etimologija
✧ njem. Temperament ← lat. temperamentum ≃ temperare: miješati ispravno
