teràpija
teràpija ž
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | terapija |
| G | terapije |
| D | terapiji |
| A | terapiju |
| V | terapijo |
| L | terapiji |
| I | terapijom |
| množina | |
| N | terapije |
| G | terapija |
| D | terapijama |
| A | terapije |
| V | terapije |
| L | terapijama |
| I | terapijama |
Definicija
med.
| 1. | liječenje, osnovna djelatnost medicine |
| 2. | skup sredstava koja se rabe radi izlječenja kakve bolesti, ublažavanja njezinih simptoma i posljedica ili nekog tjelesnog nedostatka (često u riječima čiji prvi dio imenuje metodu) [kemoterapija; simptomatska terapija; kauzalna terapija] |
Sintagma
∆ bihevioristička terapija psih. terapijska procedura i tehnika proizišla iz zajedničke teorijske postavke da je neprilagođeno i poremećeno ponašanje uglavnom naučeno pa se stoga može mijenjati primjenom različitih tehnika i principa učenja; terapija ponašanja;
obiteljska terapija psih. liječenje više od jednoga člana obitelji tijekom iste seanse
obiteljska terapija psih. liječenje više od jednoga člana obitelji tijekom iste seanse
Etimologija
✧ grč. therapeía: služenje, njega ≃ therápōn: njegovatelj (therapeutḗs: sluga)
