túba
túba ž
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | tuba |
| G | tube |
| D | tubi |
| A | tubu |
| V | tubo |
| L | tubi |
| I | tubom |
| množina | |
| N | tube |
| G | tuba |
| D | tubama |
| A | tube |
| V | tube |
| L | tubama |
| I | tubama |
Definicija
| 1. | cijev zatvorena s jedne strane, sa zatvaračem na zavrtanj, za kreme, paste, ljepila itd. |
| 2. | glazb. a. kod starih Rimljana vrsta vojničke, uspravne trublje b. limeni puhaći instrument najdubljeg registra, ubraja se u porodicu roga c. kod orgulja naziv za pedalni registar od 8 i 16 stupnjeva; jezičnjak |
| 3. | meteor. oblačni stup ili izvrnuti oblačni stožac koji viri iz podnice oblaka kumulonimbusa, ili rijetko kumulusa; vidljiva je manifestacija intenzivnog vrtloga zraka |
Sintagma
∆ Eustahijeva tuba anat. unutrašnji dio uha
Etimologija
✧ lat. tuba
