tẉći
tẉći (koga, što) nesvrš. 〈prez. túčem, prid. rad. tẉkao, prid. trp. tùčen, pril. sad. túkūći, gl. im. túčēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
tući | |
prezent | |
jednina | |
1. | tučem |
2. | tučeš |
3. | tuče |
množina | |
1. | tučemo |
2. | tučete |
3. | tuku |
futur | |
jednina | |
1. | tući ću |
2. | tući ćeš |
3. | tući će |
množina | |
1. | tući ćemo |
2. | tući ćete |
3. | tući će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | tucijah / tučah |
2. | tucijaše / tučaše |
3. | tucijaše / tučaše |
množina | |
1. | tucijasmo / tučasmo |
2. | tucijaste / tučaste |
3. | tucijahu / tučahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | tukao sam |
2. | tukao si |
3. | tukao je |
množina | |
1. | tukli smo |
2. | tukli ste |
3. | tukli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam tukao |
2. | bio si tukao |
3. | bio je tukao |
množina | |
1. | bili smo tukli |
2. | bili ste tukli |
3. | bili su tukli |
imperativ | |
jednina | |
2. | tuci |
množina | |
1. | tucimo |
2. | tucite |
glagolski prilog sadašnji | |
tukući | |
glagolski pridjev aktivni | |
tukao, tukla, tuklo | |
tukli, tukle, tukla | |
glagolski pridjev pasivni | |
tučen, tučena, tučeno | |
tučeni, tučene, tučena |
1. | a. (za)davati udarce, udarati koga nanoseći mu bol b. udarati nečim tvrdim o čvrstu površinu tako da se čuje šum; kucati, lupati |
2. | udarati o nešto, po nečemu padajući, pušući, zapljuskujući (o kiši, vjetru, vodi); lupati, pljuštati |
3. | pren. a. biti jači, imati prednost, odnositi pobjedu nad nekim; pobjeđivati b. sport udarajući (nogom), bacajući (rukom) loptu nastojati ubaciti u gol c. sport pobijediti, dobiti igru ili utakmicu |
4. | gađati, pucati iz vatrenog oružja (po kome ili po čemu) |
5. | udarati, kucati u kratkim i ritmičkim kucajima; pulsirati (o srcu, krvotoku) |
6. | a. obavljati neku radnju udaranjem, pripremati nešto; nabijati, trti [tući lan; tući konoplju] b. pripremati jelo takvom radnjom [tući jaja] |