tŕpjeti
tŕpjeti nesvrš. 〈prez. -pīm, pril. sad. -pēći, gl. im. -pljēnje〉
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| trpjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | trpim |
| 2. | trpiš |
| 3. | trpi |
| množina | |
| 1. | trpimo |
| 2. | trpite |
| 3. | trpe |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | trpjet ću |
| 2. | trpjet ćeš |
| 3. | trpjet će |
| množina | |
| 1. | trpjet ćemo |
| 2. | trpjet ćete |
| 3. | trpjet će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | trpljah |
| 2. | trpljaše |
| 3. | trpljaše |
| množina | |
| 1. | trpljasmo |
| 2. | trpljaste |
| 3. | trpljahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | trpio sam |
| 2. | trpio si |
| 3. | trpio je |
| množina | |
| 1. | trpjeli smo |
| 2. | trpjeli ste |
| 3. | trpjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam trpio |
| 2. | bio si trpio |
| 3. | bio je trpio |
| množina | |
| 1. | bili smo trpjeli |
| 2. | bili ste trpjeli |
| 3. | bili su trpjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | trpi |
| množina | |
| 1. | trpimo |
| 2. | trpite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| trpeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| trpio, trpjela, trpjelo | |
| trpjeli, trpjele, trpjela | |
| 1. | () a. podnositi teškoće ili nevolje; mučiti se; stradati b. osjećati moralnu, duševnu bol; patiti c. imati štetne, negativne posljedice, gubiti vrijednost, značenje, utjecaj, podnositi negativne posljedice izazvane utjecajem koga ili čega |
| 2. | (koga, što) podnositi koga nepoželjnog, snositi negativne posljedice izazvane utjecajem koga ili čega |
| 3. | v. patiti (2e) [guma trpi] |