túpiti
túpiti nesvrš. 〈prez. tẉpīm, pril. sad. -pēći, gl. im. -pljēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| tupiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | tupim |
| 2. | tupiš |
| 3. | tupi |
| množina | |
| 1. | tupimo |
| 2. | tupite |
| 3. | tupe |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | tupit ću |
| 2. | tupit ćeš |
| 3. | tupit će |
| množina | |
| 1. | tupit ćemo |
| 2. | tupit ćete |
| 3. | tupit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | tupljah |
| 2. | tupljaše |
| 3. | tupljaše |
| množina | |
| 1. | tupljasmo |
| 2. | tupljaste |
| 3. | tupljahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | tupio sam |
| 2. | tupio si |
| 3. | tupio je |
| množina | |
| 1. | tupili smo |
| 2. | tupili ste |
| 3. | tupili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam tupio |
| 2. | bio si tupio |
| 3. | bio je tupio |
| množina | |
| 1. | bili smo tupili |
| 2. | bili ste tupili |
| 3. | bili su tupili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | tupi |
| množina | |
| 1. | tupimo |
| 2. | tupite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| tupeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| tupio, tupila, tupilo | |
| tupili, tupile, tupila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| tupljen, tupljena, tupljeno | |
| tupljeni, tupljene, tupljena | |
Definicija
| 1. | (što) činiti tupim, zatupljivati |
| 2. | pren. a. smanjivati intenzitet nečega, činiti manje osjetljivim, slabijim, slabiti b. (koga) žarg. dosađivati dugim pričanjem, suvišnim savjetima itd. |
| 3. | (se) postajati tup [nož se tupi] |
Etimologija
✧ vidi tẉp
