trȅbati
trȅbati nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| trebati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | trebam |
| 2. | trebaš |
| 3. | treba |
| množina | |
| 1. | trebamo |
| 2. | trebate |
| 3. | trebaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | trebat ću |
| 2. | trebat ćeš |
| 3. | trebat će |
| množina | |
| 1. | trebat ćemo |
| 2. | trebat ćete |
| 3. | trebat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | trebah |
| 2. | trebaše |
| 3. | trebaše |
| množina | |
| 1. | trebasmo |
| 2. | trebaste |
| 3. | trebahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | trebao sam |
| 2. | trebao si |
| 3. | trebao je |
| množina | |
| 1. | trebali smo |
| 2. | trebali ste |
| 3. | trebali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam trebao |
| 2. | bio si trebao |
| 3. | bio je trebao |
| množina | |
| 1. | bili smo trebali |
| 2. | bili ste trebali |
| 3. | bili su trebali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | trebaj |
| množina | |
| 1. | trebajmo |
| 2. | trebajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| trebajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| trebao, trebala, trebalo | |
| trebali, trebale, trebala | |
Definicija
| 1. | () (u 3. l. jd) potrebno je, nužno je, valja [treba raditi valja raditi] |
| 2. | (s logičkim subjektom u dativu) imati potrebu za čim [treba mi; meni treba] |
| 3. | a. osjećati potrebu za čim, osjećati kao nešto što valja dobiti ili imati, čega se manjak mora ukloniti; potrebno mi je (da imam, da dobijem) [trebam olovku = potrebna mi je olovka] b. morati, osjećati kao potrebu ili nužnost da se izvrši neka radnja ili ostvari neko stanje [treba da čekam = valja da čekam (= knjiš. (+ ob. kajkavski) trebam čekati); treba da dođem = valja da dođem (= knjiš. (+ ob. kajkavski) trebam doći)] |
Frazeologija
⃟ ako ti (mu) ne treba nećeš (neće on) to dobiti (postići), nećeš (neće on) u tom uspjeti;
kako treba, kao što treba valjano, pošteno, čestito;
malo je trebalo zamalo;
može trebati ob. u zn. može u budućnosti korisno poslužiti;
ne treba 1. nije potrebno 2. ne moraš (u izravnom obraćanju u situaciji kad tko što želi dati ili učiniti);
što mi (ti itd.) je to trebalo (u prijekorima upućenima samom sebi ili drugome ili u naknadnom ispitivanju smisla čega što se pokazalo loše ili što je sumnjivo za budućnost, kao pitanje koje ne traži odgovora; koji mi je bio vrag, što me je na to natjeralo, baš mi nije trebalo);
što treba (pitanje koje ne traži odgovor) nije potrebno, ne čini to [A: Ja bih još provjerio rezultat koji sam dobio B: Što treba]; ne treba;
tako mi (ti, mu) i treba to sam (si, je) i zaslužio (prijekor);
trebalo bi bilo bi potrebno;
zlu ne trebalo kad se nosi ili uzima sa sobom i ono što nije prijeko potrebno, za svaki slučaj
kako treba, kao što treba valjano, pošteno, čestito;
malo je trebalo zamalo;
može trebati ob. u zn. može u budućnosti korisno poslužiti;
ne treba 1. nije potrebno 2. ne moraš (u izravnom obraćanju u situaciji kad tko što želi dati ili učiniti);
što mi (ti itd.) je to trebalo (u prijekorima upućenima samom sebi ili drugome ili u naknadnom ispitivanju smisla čega što se pokazalo loše ili što je sumnjivo za budućnost, kao pitanje koje ne traži odgovora; koji mi je bio vrag, što me je na to natjeralo, baš mi nije trebalo);
što treba (pitanje koje ne traži odgovor) nije potrebno, ne čini to [A: Ja bih još provjerio rezultat koji sam dobio B: Što treba]; ne treba;
tako mi (ti, mu) i treba to sam (si, je) i zaslužio (prijekor);
trebalo bi bilo bi potrebno;
zlu ne trebalo kad se nosi ili uzima sa sobom i ono što nije prijeko potrebno, za svaki slučaj
Etimologija
✧ prasl. *terbati (stsl. trěba: potreba, polj. trzeba: nužno je), stprus. enterpen: korisno ← ie. *terp- (grč. térpein: radovati se, skr. tarpati: zasićuje se)
