tẕčati
tẕčati nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -čēći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| trčati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | trčim |
| 2. | trčiš |
| 3. | trči |
| množina | |
| 1. | trčimo |
| 2. | trčite |
| 3. | trče |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | trčat ću |
| 2. | trčat ćeš |
| 3. | trčat će |
| množina | |
| 1. | trčat ćemo |
| 2. | trčat ćete |
| 3. | trčat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | trčah |
| 2. | trčaše |
| 3. | trčaše |
| množina | |
| 1. | trčasmo |
| 2. | trčaste |
| 3. | trčahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | trčao sam |
| 2. | trčao si |
| 3. | trčao je |
| množina | |
| 1. | trčali smo |
| 2. | trčali ste |
| 3. | trčali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam trčao |
| 2. | bio si trčao |
| 3. | bio je trčao |
| množina | |
| 1. | bili smo trčali |
| 2. | bili ste trčali |
| 3. | bili su trčali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | trči |
| množina | |
| 1. | trčimo |
| 2. | trčite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| trčeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| trčao, trčala, trčalo | |
| trčali, trčale, trčala | |
Definicija
| 1. | () kretati se brzo, odbacujući se naizmjenično nogama od tla tako da tijelo u kratkim razmacima lebdi u zraku |
| 2. | () pren. razg. a. prolaziti, teći, juriti (o vremenu i onome što se u vremenu događa) b. žuriti, obilaziti brzo, hitati, brzo prolaziti (o govoru, objašnjavanju) |
| 3. | (za kim, za čim, za što, oko koga, oko čega) truditi se, živo nastojati [trčati za djevojkom] |
Sintagma
∆ trčeći korak vojn. kretanje u trku umjerenom brzinom
Etimologija
✧ vidi tȓk
