trȁka
trȁka ž 〈G mn trȃkā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | traka |
| G | trake |
| D | traci |
| A | traku |
| V | trako |
| L | traci |
| I | trakom |
| množina | |
| N | trake |
| G | traka |
| D | trakama |
| A | trake |
| V | trake |
| L | trakama |
| I | trakama |
Definicija
| 1. | uzak komad tkanine, papira, plastične mase i sl. kojim se što vezuje, pričvršćuje i sl.; vrpca |
| 2. | dio kolnika označen za kretanje vozila u jednom smjeru |
| 3. | dug savitljiv oblik materijala koji služi da se na njemu snima [filmska traka; magnetofonska traka] |
Sintagma
∆ pokretna (beskrajna) traka uređaj za neprekidno prebacivanje materijala ili predmeta od jednog radnika do drugog ili od jednog stroja do drugog (u tvornicama pri serijskoj proizvodnji)
Etimologija
✧ vidi trȃk
