tòpiti
tòpiti nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -pēći, prid. trp. tȍpljen, gl. im. -pljēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| topiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | topim |
| 2. | topiš |
| 3. | topi |
| množina | |
| 1. | topimo |
| 2. | topite |
| 3. | tope |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | topit ću |
| 2. | topit ćeš |
| 3. | topit će |
| množina | |
| 1. | topit ćemo |
| 2. | topit ćete |
| 3. | topit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | topljah |
| 2. | topljaše |
| 3. | topljaše |
| množina | |
| 1. | topljasmo |
| 2. | topljaste |
| 3. | topljahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | topio sam |
| 2. | topio si |
| 3. | topio je |
| množina | |
| 1. | topili smo |
| 2. | topili ste |
| 3. | topili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam topio |
| 2. | bio si topio |
| 3. | bio je topio |
| množina | |
| 1. | bili smo topili |
| 2. | bili ste topili |
| 3. | bili su topili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | topi |
| množina | |
| 1. | topimo |
| 2. | topite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| topeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| topio, topila, topilo | |
| topili, topile, topila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| topljen, topljena, topljeno | |
| topljeni, topljene, topljena | |
Definicija
| 1. | (što) a. činiti da neka tvar prijeđe iz krutog u tekuće stanje prirodnim putem ili zagrijavanjem do odgovarajućih uvjeta [topiti led] b. razlagati krutu tvar u tekućini; otapati c. uranjati u tekućinu; utapati, umakati, močiti |
| 2. | (se) a. prelaziti u tekuće stanje pod djelovanjem topline [snijeg se topi] b. pren. mršaviti, gubiti na težini c. pren. uživati u čemu [topiti se (od miline itd.) jako uživati, osjećati se vrlo ugodno (radosno, blaženo, veselo) zbog čega ili zbog koga] |
| 3. | (koga, se) rij. utapljati se (ob. u vodi) |
Frazeologija
⃟ topi se u ustima vrlo je ukusno (o jelu, posebno o kolačima)
Etimologija
✧ prasl. *topiti: utapljati (rus. topít', polj. topić)
