tȑg
tȑg m 〈N mn tẕgovi〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | trg |
| G | trga |
| D | trgu |
| A | trg |
| V | trgu / trže |
| L | trgu |
| I | trgom |
| množina | |
| N | trgovi |
| G | trgova |
| D | trgovima |
| A | trgove |
| V | trgove |
| L | trgovima |
| I | trgovima |
Definicija
| 1. | mjesto gdje se izravno prodaju ili kupuju poljoprivredni i drugi proizvodi; tržnica |
| 2. | slobodan i ravan javni prostor u gradu, ob. na križanju ulica i okružen zgradama |
Onomastika
♦ pr. (prema zanimanju i etnici): Tŕgo (Omiš, Split, Zagreb), Tẕgovac (200, Čazma, Zagreb, Bjelovar, Jastrebarsko), Tẕgōvčević (Trgóvčević) (140, Slavonski Brod, Z Slavonija), Tẕgōvčić (280, Duga Resa, Karlovac, I Slavonija, Zagreb), Tẕgovec (180, Zagreb, Zagorje), Tẕžački (Jastrebarsko), Tẕžec (Zagreb, Zagorje, Koprivnica), Tȑžić (180, Ðurđevac, Našice, Rijeka, Sisak)
◊ top.: Tẕgove (Petrinja), Tẕgovīšća (Požega), Tẕgovīšte (Kostajnica); (naselja): Tŕgovi (Dvor, 256 stan.), Tẕgovīšće (Trgovíšće) (Zlatar, 82 stan.)
◊ top.: Tẕgove (Petrinja), Tẕgovīšća (Požega), Tẕgovīšte (Kostajnica); (naselja): Tŕgovi (Dvor, 256 stan.), Tẕgovīšće (Trgovíšće) (Zlatar, 82 stan.)
Etimologija
✧ prasl. *tъrgъ (rus. torg, polj. targ), lit. turgus
